Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: sri vel 03, 2010 11:59 am Naslov: Učestalost displazije kukova u tornjaka ... Lemo-Bauer |
 |
|
Učestalost displazije kukova u tornjaka
Lemo, N.1, Bauer, M.1
Klinika za unutarnje bolesti s kolegijem za kinologiju1,
Veterinarski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Heinzelova 55
10 000 Zagreb Hrvatska
nlemo@vef.hr
Displazija kukova u tornjaka veliki je problem za daljnji razvoj i širenje pasmine. Naime, sve se veći broj tornjaka tretira zbog displazije kukova, a zabilježeno je i nekoliko eutanazija jedinki zbog uznapredovale displazije. Cilj ovog istraživanja je ispitati učestalost displastičnih promjena kukova u tornjaka. Displazija kuka (dysplasia acetabuli, displasia articuli coxae congenita) je razvojna anomalija. Mnoga statistička opažanja brojnih kinologa i veterinara u svijetu i u nas u proteklih su pola stoljeća iznijela vrlo jasnu sliku o proširenosti spomenute mane u pasa. U mnogih čistokrvnih pasmina pasa displazija kuka je vrlo proširena. Naročito se često susreće u velikih i srednjevelikih pasmina. Nerijetko su njome opterećeni veliki i teški planinski pastirski psi, zatim doge i dogoliki psi, pa ovčarski psi. Displazija kukova poseban je problem u radnih pasa. Hrvatski planinski pas – tornjak spada u grupu planinskih i pastirskih
pasmina pasa. Planski se koristi u zaštiti stada od divljih zvijeri u Hrvatskoj. Hrvatski kinološki savez započeo je sustavno promatrati displaziju u tornjaka tek 1998. godine, dok je do tada provođenje dijagnostike displazije ovisila o procjeni uzgajatelja. Nažalost, kod rekonstrukcije pasmine nije se vodilo dovoljno brige o displaziji kukova. Danas unutar pasmine postoje linije u kojih je displazija učestalija, premda je, budući da se linije još nisu generacijski dovoljno udaljile, teško znanstveno dokazati učestalost displazije linija bez genetskih grupiranja
Obrađene su 132 životinje: 80 ženki i 52 mužjaka u dobi od jedne godine na više. Dijagnostika je obavljena rentgenografskom analizom ventrodorzalne projekcije kukova. Nalazi su analizirani i stupnjevani od A do E2.
Rentgenogramsko snimanje kukova provedeno je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Klinici za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju. Analizirani rentgenogrami, koji su ušli u statističku obradu, načinjeni su između 1997 i 2002. godine.
Tablica 1. Prikazan je broj i postotak displazija u odnosu na broj jedinki za svaku promatranu godinu.
Godina
štenjenja
Broj jedinki Kumulativni broj
Postotak
jedinki
Kumulativni
postotak
Broj displazija
Postotak
displazija
1990 2 2 1,5 1,5 0 0
1994 7 9 5,3 6,8 1 14,3
1995 10 19 7,6 14,4 6 60,0
1996 7 26 5,3 19,7 3 42,9
1997 18 44 13,6 33,3 10 55,6
1998 19 63 14,4 47,7 9 47,4
1999 28 91 21,2 68,9 10 35,7
2000 27 118 20,5 89,4 16 59,3
2001 14 132 10,6 100,0 6 42,9
Od 132 pregledane jedinke 53,8 % je imalo negativan rezultat, to jest nisu imali displaziju, dok je u 46,2 % pasa ustanovljena displazija kukova od najnižeg do najvišeg stupnja (B-E2). Usporedbom s najvećom bazom podataka koju provodi OFA-Orthopedic Foundation for Animals, a koja se bavi displazijama kukova, po učestalosti displazije tornjak je na 11. mjestu od svih pasmina.
Po analizi varijance na osnovi grupiranja prema spolu i godinama štenjenja vidljivo je da ne postoji statistički značajna razlika između muških i ženskih jedinki u pojavnosti displazije i stupnju displazije. Nedostatak korelacije između pojave displazije u potomaka i njihovih roditelja upućuje na činjenicu da displazija kukova nije nasljedna bolest
već degenerativna konstitucijska pojava poligenskog podrijetla. Dva su rasplodnjaka pozitivno utjecala na smanjenje pojavnosti displazije u potomaka, a tri su pokazala negativan utjecaj. Uzgojno je opravdano kontrolirati sve tornjake na displaziju kukova, poglavito mužjake i ženke koje se rabe za uzgoj. Nije nađena statistički značajna razlika u broju displazija te stupnju displazije u ovisnosti o godini štenjenja. Uočen je nagli porast u postotku displazije potomaka od 1990. do 1995. godine. Od 1995. do 2001. godine varijacije u postotku displazija kretale su se unutar očekivanih granica, bez vidljive sklonosti prema porastu ili smanjenju navedenog parametra. Od ukupnog broja jedinki s displazijom 58% su ženke, a 42 % su mužjaci. U najvećem broju slučajeva ustanovljen je stupanj E1 (18,9 %), slijedi stupanj C sa 11,4 %
pozitivnih, stupanj D sa 9,1 %, stupanj B sa 6,1 % i stupanj E2 sa 0,8 %.
Uočena je veća statistička korelacija između majki i potomaka nego između očeva i potomaka.
Literatura:
BANFIELD, C.M., BARTELS, J.E., HUDSON, J.A., WRIGHT, J.C., HATHCOCK, J. T., MONTGOMERY, R.D.(1996): A
retrospective study of canine hip dysplasia in 116 military working dogs. Part I: Angle measurements and orthopedic foundation
for animals (OFA) grading. J AM. ANIM. HOSP. ASSOC. 32(5), 413-22.
BAUER, M.(2000): Nasljeđivanje. U: Bauer, M. : Kinologija 1, Zagreb, Vlastita naklada, 34-74.
CORLEY, E.A.(1992): Role of the Orthopedic Foundation for Animals in the control of canine hip dysplasia. VET. CLIN. NORTH.
AM. SMALL. ANIM. PRACT. 22(3), 579-93.
DILLON, WR., GOLDSTEIN, M.(1984): Multivariate analysis: Methods and applications. John Wiley i Sons, New York, 575.
POPOVITCH, C.A., SMITH, G.K., GREGOR, T.P., SHOFER, F.S.(1995): Comparison of susceptibility for hip dysplasia between
Rottweilers and German shepherd dogs. J. AM. VET. MED. ASSOC. 206(5), 648-50.
SMITH, G.K.(1997): Advances in diagnosing canine hip dysplasia. J. AM. VET. MED. ASSOC. 210(10), 1451-7.
SMITH, G.K., MAYHEW, P.D., KAPATKIN, A.S., McKELVIE, P.J., SHOFER, F.S., GREGOR, T.P.(2001): Evaluation of risk factors
for degenerative joint disease associated with hip dysplasia in German Shepherd Dogs, Golden Retrievers, Labrador Retriever,
and Rottweilers. J. AM. VET. MED. ASSOC. 219(12), 1719-24.
SWENSON, L., AUDELL, L., HEDHAMMER, A.(1997): Prevalence and inheritance of and selection for hip dysplasia in seven breeds
of dogs in Sweden and benefit: cost analysis of a screening and control program. J. AM. VET. MED. ASSOC. 210(2), 207-14.
ŠEHIĆ, M.(2000): Zglobovi. U: Šehić, M.: Osteoartropatije u domaćih životinja, Zagreb, Skaner studio, 147-179.
UROŠEVIĆ, M., TURINA, P., STANIVUKOVIĆ, G., JOVANOVIĆ, M. (2002): Pastirski psi, Balkanski pastirski psi, Zemun,
Autorsko izdanje, 10-20.
WILLIS, M.B.(1997): A review of the progress in canine hip dysplasia control in Britain. J. AM. VET. MED. ASSOC. 210(10), 1480-2.
WOOD, J.L., LAKHANI, K.H., DENNIS, R.(2000): Heritability and epidemiology of canine hip-dysplasia score in flat-coated retrievers
and Newfoundlands in the United Kingdom. PREV. VET. MED. 46(2), 75-86.
The Frequency of Hip Displasia in Tornjak
Lemo, N.1, Bauer, M.1
Faculty of Veterinary Medicine
Heinzelova 55
Zagreb, Croatia
nlemo@vef.hr
(Summery)
Hip displasia in tornjak is difficult problem for breeding, developing and popularization of breed. However,
many of tornjaks are treated because displasia and some of them have been done euthanasia because of high level of hip
displasia.
This study investigated the frequency of displastic changes in the hips of tornjak. 132 animals were processed:
80 females and 52 males aged one year and older. The diagnosis was performed by x-ray analysis in which a ventrodorsal
projection of the hip was performed. The results were analyzed and graded from A to E2.
Of the 132 individuals inspected, 53.8% had a negative result (i.e., they did not have displasia), while in 46.2% of the dogs displasia of the hips was found and ranged from the lowest to the highest level (B-E2).
From the variance analysis based on grouping according to sex and year of birth, it is apparent that there was no statistically significant difference between male and female individuals in terms of displasia occurrence. The lack of correlation between the occurrence of displasia in offspring and their parents indicates that displasia of the hips is not a
hereditary disease, but that it is a degenerative constitutional condition of polygenic origin. Two dogs kept for breeding had a positive influence on the reduction of displasia occurrence in offspring, while three showed a negative influence. It would be a proper measure for breeders to check all tornjaks for displasia of the hips, especially males and females used
in breeding. |
|
