Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: ned srp 04, 2010 5:19 pm Naslov: RATNA PRIČA |
 |
|
Rat kao nehumano, neracionalni, necivilizirani način odnosa među narodima, u čovjeku ratniku pobuđuje najviše strasti i porive.
U toj svireposti, napetosti i strahu, i vojaci su spremni činiti općeljudska prihvatljiva djela. Često smo u TV izvješćima vidjeli da vojak na prvoj crti obrane u naručju drži napuštenu mačku, kraj nogu ostavljenog i osamljenog psa ili u ruci drži ranjenu pticu.
Na Novogradiškom bojištu u selu Poljane, vojak 108. Slavonsko-brodske brigade Mato Š. primijetio je izgladnjelu, crnu, kudravu kuju koja je po danu izbjegavala ljude, a tek predvečer, pošla je u obilazak sela. Svako jutro povlačila se u šupu u kojoj su bila nabacana drva. Znajući za njeno skrovište, neki vojaci su joj donosili hranu dok su drugi udarali po drvima, nastojeći je istjerati. Kad ju je jedan vojak htio izvući iz drva, ona se žestoko usprotivila dajući do znanja da je to njen posjed.
Noću je Gara, kako su je zvali, na bilo kakav šum mnogo lajala i tako dežurnom davala do znanja na promjene u okolini. Mato Š. poznavalac pasa, kad je preko dana imao vremena sjeo je kraj drva znajući da je Gara u drvima, povremeno joj mirnim glasom pričao, a ponekad joj ostavljao hranu. Jednom dok je on čitao novine na drvima, primijetio je da Gara polako izlazi iz drva u početku oprezno, a kasnije sve slobodnije, prilazeći mu sve bliže. Mata joj je uputio nekoliko mirno izgovorenih riječi na zatvarajući novine.
Gara sada već potpuno oslobođena gurajući se oko njegovih nogu tražila da je pomiluje po glavi.
Nakon par dana, Gara se slobodno šetala po selu, i danju i noću.
Mata je desetak dana bio odsutan, jer mu je došla smjena, a Gara je ponovo ušla u drva. Kada se Mata vratio na bojišnicu, Gara je slobodno hodala po Poljanama. To se ponavljalo više puta, ali Mata je znao da se približava dan rastanka i prestanka prijateljstva. Tog dana Mata je Gari rekao da odlazi i da se više neće vratiti. Gara se nije od njega odvajala kao da je osjetila u zraku da se nešto krupno događa. Mata joj je ponudio odlazak u nepoznato. Stavio ju je u kamion pun vojaka ne vežući je, a ona koja se ranije bojala svega i svakog, uz Matine noge osjećala se sigurnom i nije se obazirala na galamu, pjesmu, a povremeno i pucnjavu. Dovežena je u Slavonski Brod, a onda u Trnjanske Kute gdje i danas živi.
IRIS BENEŠ
Slavonski Brod, 29.siječnja 1993. |
|
