Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: čet pro 27, 2012 1:36 pm Naslov: Krvne grupe, hematološki i kliničko-kemijski pokazatelji |
 |
|
Krvne grupe, hematološki i kliničko-kemijski pokazatelji u autohtonih pasmina pasa. I. Hrvatski ovčar
Damir Žubčić1*, Ljiljana Bedrica1, Damjan Gračner1, Ivica Harapin1,
Mijo Fury2, and Jasna Jeremić3
1 Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2 Veterinarska stanica Županja
3 Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, Hrvatska
ŽUBČIĆ, D., LJ. BEDRICA, D. GRAČNER, I. HARAPIN, M. FURY, J. JEREMIĆ:
Krvne grupe, hematološki i kliničko-kemijski pokazatelji u
autohtonih pasmina pasa. I. Hrvatski ovčar. Vet. arhiv 78, 141-147, 2008.
SAŽETAK
U istraživanju je sudjelovalo 95 čistokrvnih pasa pasmine Hrvatski ovčar, 48 ženki i 47 mužjaka u dobi od 1 do 12 godina. Uzorci krvi uzeti su za uspostavu određenih biokemijskih pokazatelja (urea, kreatinin, ukupni proteini, glukoza, ukupni bilirubin, AST, ALT, alkalna fosfataza, kreatin kinaza, amilaza, Ca, P). Razlike nisu primječene kroz usporedbe prosječnih vrijednosti. Uzorci krvi 30 pasa, iz te skupine, također su uzeti za uspostavljanje krvne grupe DEA (Antigen eritrocita pasa) 1.1. i standardni haemogram. U 27 pasa (90,0%) krvna grupa DEA 1.1. je pronađena, što je znatno veći postotak nego u svim istraživanjima do danas.
Primijećeno je da su prosječne vrijednosti za sve hematološke pokazatelje unutar fizioloških parametara.
Uvod
Hrvatski ovčar je autohtoni hrvatski pas, a prema vjerodostojnim podacima, bio je uzgajan i korišten od strane hrvatskih plemena u njihovoj bivšoj povijesnoj domovini i s njima je doveden u njihovu novu domovinu prije 13 stoljeća. Ova životinja pokazala se kao iznimno koristan radni pas, ne samo s ovcama, nego sa svim životinjama koje se koriste u gospodarstvima ruralnih domačinstava (Rohr, 1960).
Kako tisuće godina tradicionalnog stočarstva ubrzano ustupa mjesto
intenzivnom uzgoju, Hrvatski ovčar gubi svoju primarnu ulogu.
Pasmina kreće iz svog prirodnog staništa u urbane sredine, što neminovno dovodi do promjena kako u njegovoj funkciji, tako i, posljedično, u njegovoj fizičkoj i psihičkoj konstituciji (ROHR, 1950; ROHR, 1953; ROHR, 1954; ORBAN, 1958).
Neki autori (ROMIĆ, 1977; FURY, 2002) su istraživali određene biokemijske, dijagnostički značajne parametre u krvnom serumu hrvatskog ovčara koji se mogu naći u područjima Đakova i Županje. Naši napori su usmjereni na širenje ovog istraživanja za utvrđivanje krvnih grupa, nešto što se nije poduzelo u Hrvatskoj do danas.
Dostupna literatura govori nam da su hematološke i biokemijske vrijednosti u krvi različitih pasmina nisu različite od krvnih grupa u individualnim pasminama. Međutim, određene razlike postoje.
Do sada je samo Romić (1977) postavio hematološke parametre za hrvatskih ovčara. Neke od biokemijskih pokazatelja u krvnom serumu hrvatskih ovčara je definirao Fury (2002).
Jedanaest različitih krvnih grupa koje čine osam vrsta (Feldman, 1993) je
identificirano u pasa. U početku, krvna grupa je određena slovima (Am B, C, D, E, F, G, K, L, M, N, Tr, o, on). Danas krvne grupe u pasa se određuju u DEA sustavu (Antigen eritrocita pasa) - Dea 1 do DEA 8 (Kohn, 1998; Feldman, 1993.). Krvna grupa DEA 1 ima dvije pod-skupine: DEA 1.1. i DEA 1.2. (Kohn, 1998). Swisher i Young (1961) su utvrdili postotak krvne grupe DEA 1.1. u 332 mješanaca, dolažeći na 44,6 posto. SWISHER (1973) je utvrdio prisutnost krvne grupe DEA 1.1. u 40 posto ispitanih pasa. SUZUKI (1975) je testirao 61 pasa i ustvrdio da 36% njih posjeduju krvnu grupu DEA 1.1.Postotak od istog DEA 1.1. krvne grupe koju istražuje WRIESENDORP (1976) bio je 37% u mješanim pasmina, 43,4% u Beagleovima i 29% u Retriverima. EJIMA (1986) je testirao 224 pasa kako bi uspostavio krvnu grupu i utvrdio da je 33% imalo istu krvnu grupu Dvije trećine ispitanih pasa su bili mješanci. Kohn (1998) je ispitao grupu od 88 pasa i utvrdio da je 52% njih također imalo krvnu grupu DEA 1.1.
Giger (1995) i Kohn (1998), pružaju zanimljivu informaciju, pri čemu razlike u postotku za krvnu grupu 1.1 mogu biti posljedica zemljopisnih razlika.
Materijali i metode
Uzorci krvi od 95 odraslih hrvatskih ovčara: 48 ženki i 47 mužjaka u rasponu od 1 do 12 godina su uzeti kako bi se uspostaviti biokemijski profili u serumu za bubrege (urea, kreatinin), jetre (ukupni proteini, ukupni bilirubin, AST - aspartat aminotransferaze, ALT - alanin aminotransferaza), gušterače (glukoza u krvi, amilaza), kosti (kalcij, fosfor, alkalna fosfataza) i mišića (kreatin kinaza).
U istraživanje krvnih grupa i hematologije uključeno je 30 čistokrvnih hrvatskih ovčara: 21 ženka i 9 mužjaka u rasponu od 2 do 12 godina starosti.
Svim psima su uzorci krvi uzeti iz krvnih žila v. cephalica antebrachii u
pod tlačene cijevi koje sadrže antikoagulans kako bi se izvršili kompletni krvnitestovi i da bi se utvrdile krvne grupe. Epruvete koje sadrže gel korištene su za određivanje biokemijskih parametara u krvnom serumu. Hematološki indikatori određeni su pomoću hematološke Coulter Counter; biokemijski rezultati dobiveni su pomoću Olympus AV 400 aparat, i krvna grupa 1.1. na temelju serološkog testa aglutinacije RapidVet ® - H (Pasji DEA 1.1.) (Agrolabo Products, Švicarska). Usporedno s definiranjem krvne grupe, autoaglutinacijska reakcija i njezin intenzitet su također utvrđeni.
REZULTATI
Table 1. Presence of blood group DEA 1.1 expressed in percentages
DEA 1.1. negative DEA 1.1. positive Total
Number 3 (10%) 27 (90%) 30 (100%)
Table 2. Intensity of positive reaction to blood group DEA 1.1.
Intensity of positive reaction 1+ 2+ 3+ Total
Number of dogs 4 (14.81%) 4 (14.81%) 19 (70.37%) 27 (100%)
Od 30 hrvatskih ovčara tri životinje su bile 1.1. negativne - dva mužjaka
i 1 ženka (10%), dok je preostalih 27 pasa (90%) bilo 1.1. pozitivno (tablica 1).
Tablica 2 pokazuje da od 27 hrvatskih ovčara s pozitivnom reakcijom 4 (14,81%) očituje nizak intenzitet reakcije, označenog 1 +; četiri psa imali su srednje visok intenzitet reakcija, (2 +), dok se kod 19 pasa (70,37%) očituje intenzitet reakcije 3 +.
Table 3. Results of statistical processing of all haematological indicators (n = 30)
M SD Min Max Median Mode
Erythrocytes 1012/L 6.7 0.97 4.87 9.01 6.76 N/D
haemoglobin g/L 162.73 0.97 116.0 189.0 170 184
Haematocrit (PCV) 51.36 6.68 33.50 59.8 52.10 55.90
MCV fL 81.33 10.45 73 130 79.5 74
Leucocytes 109/L 14.67 3.22 9.55 22.56 14.12 13.07
- eosinophilic 0.06 0.0584 0 0.24 0.04 0.02
- non-segment 0.07 0.0424 0 0.16 0.07 0.08
- segment 0.55 0.1888 0.22 0.94 0.54 0.56
- lymphocytes 0.26 0.1426 0 0.5 0.25 0.42
- monocytes 0.03 0.0361 0 0.12 0.02 0
Sed. 1 (15 min) 0.30 0.7022 0 3 0 0
Sed. 2 (30 min) 0.83 1.3667 0 5 0 0
Sed. 3 (60 min) 2.63 2.2512 0 8 2.00 1
Sed. 4 (120 min) 5.20 5.0704 0 25 4.5 6
Table 4. Results of the statistical processing of all biochemical indicators (n = 95)
M
SD
Min
Max
Median
Mode
Urea mmol/L 5.2 1.87 1.9 8.4 4.8 4.2
Creatinine µmol/L 84.43 25.68 33 144 88 88
Total protein g/L 61.11 6.85 42 84 61 58
Glucose mmol/L 4.13 0.62 2.8 5.4 4.2 4.2
Total bilirubin µ/mol/L 2.27 1.46 0.1 5.1 2.4 0.4
AST IU 24.82 8.93 11 48 23 22
ALT IU 22.53 9.2 7 44 22 22
AP IU 55.62 23.3 10 122 54 48
CK IU 30.72 9.93 16 88 30 22
Amylase IU 1307.96 246.96 626 1842 1282 998
Ca mmol/L 2.50 0.27 1.92 3.76 2.46 2.46
P mmol/L 1.30 0.18 0.98 1.98 1.28 1.22
Kao i kod hematoloških pokazatelja, sve prosječne vrijednosti istraživanih biokemijskih parametara pokazali su se unutar vrijednosti prihvaćenih kao fizioloških (tablica 3 i 4)
RASPRAVA
Od ukupno 30 istraživanih uzoraka krvi, krvna grupa 1.1. pronađena je u 27 (90%) od njih. Dati postotak ove krvne grupe je znatno viši u odnosu
sa podacima objavljenim do sada. Prisutnost krvne grupe 1.1. u pasa je istraživao relativno mali broj autora i rezultati dobiveni do sada su posve različiti. Dakle, SWISHER i Young (1961) su testirali 332 pasa različitih pasmina za prisutnost krvne grupe 1.1. i ustvrdili grupu u 44,6% životinja, Suzuki (1975) je proveo istraživanje na 61 pasa i utvrdio da 36% ima krvnu grupu 1.1.
Mali broj autora istraživao je postotak krvne grupe 1.1. unutar
specifične pasmine. WRIESENDORP (1976) nalazi pozitivan DEA1.1 u 43,4 posto Beagleova, 29% Retrivera, i u 37% mješanaca. Giger (1991) i Kohn (1998) tvrde da na postotak krvne učestalosti grupe 1.1. može utjecati nedovoljan broj testiranih pasa, kao i izbor unutar pojedinih pasmina, odnosno moguće srodstvo.
Naši rezultati mogu biti posljedica razmnožavanja u srodstvu i izraženiji homozygosity u tom stavku. Tu je i mogućnost da zbog činjenice da su u
Posljednjih 40 godina različite metode testiranja krvne grupe korištene, njihove rezultate je teško povezati.
U usporedbi prosječnih vrijednosti za hematološke pokazatelje u krvi hrvatskih ovčara i referentnih vrijednosti (SHALM , 2000), nikakve promjene nisu zabilježene. Sličan rezultat je dobio Romić (1977) u svojim je istraživanjima hematoloških parametara u hrvatskih ovčara. Ako se uzme u obzir da su uzorci krvi uzeti u prosincu i da je većina pasa živi na otvorenom, moguće je da su leukociti povećani uslijed infekcija gornjih dišnih puteva, što je česta pojava u zimskim mjesecima.
Usporedba prosječnih vrijednosti ispitanih biokemijskih parametara s
referentnim vrijednostima (KANEKO et. al., 1997) također nisu donijeli nikakve različite rezultate. Kada se promatraju sve pojedinačne vrijednosti može se primijetiti da je jaz između najniže i najviše vrijednosti sužen u odnosu na referentne vrijednosti koje koristimo. Stoga se može reći da vrijednosti predstavljaju pasminska obilježja hrvatskih ovčara., i može se koristiti od strane liječnika u procjeni zdravlja pojedinih organa ili organskih sustava.
U zaključku, ustvrđen postotak krvne grupe DEA 1.1. u testiranih pasa je 90%, što je veća učestalost od navedene u literaturi do danas.
Usporedba prosječnih vrijednosti hematoloških pokazatelja u krvi hrvatskih ovčara protiv referentnih vrijednosti ne ukazuju na promjene. Usporedba između prosječne vrijednosti ispitivanih biokemijskih parametara i referentnih vrijednosti ukazuju na određene pomake. Iako su nalazi je u standardnom rasponu, vidljivo je sužavanje jaza koji dijeli promatrane najniže i najviše vrijednosti. Te vrijednosti predstavljaju pasminsku karakteristiku hrvatskih ovčara, i mogu se koristiti od strane liječnika u procjeni zdravlja pojedinih organa i organskih sustava.
REFERENCE...
EJIMA, J., K. KUROKAWA, S. IKEMOTO (1986): Phenotype and gene frequency of red blood cell groups in dogs of various breeds reared in Japan. Jpn. J. Vet. Sci. 48, 363-368.
FELDMAN, B. F. (1993): Practical blood banking and practical transfusion medicine for the small animal pracititioner. Blacksburg, Companion Animal Blood Bank, Virginia Maryland Regional College of Veterinary Medicine, vol. II, 3-10.
FURY, M. (2002): Hrvatski ovčar - istraživanja dijagnostički značajnih biokemijskih pokazatelja u krvnom serumu. Znanstveni magistarski rad, Zagreb.
GIGER, U. (1991): Purited hemoglobin used as a blood substrate in the treatment of parasite - induced anemias in dogs. J. Vet. Intern. Med. 5, 140.
GIGER, U., C. J., GELENS, M. B. CALLAN, D. A. OAKLEY (1995): An acute hemolytic transfusion reaction caused by dog erythrocyte antigen 1.1. incompatibility in a previously sensitized dog. J. Am. Vet. Med. Assoc. 206, 1358-1362.
KANEKO, J. J., J. W. HARVEY, M. L. BRUSS (1997): Clinical Biochemstry of Domestic Animals, 5th ed., Academic Press, San Diego, London, Boston, New York, Sydney, Tokyo, Toronto.
KOHN, B., S. REITERMEYER, U. GIGER (1998): Bestimmung der Blutgruppe DEA 1.1. und deren Bedeutung beim hund. Kleiner praxis 43, 77-86.
ORBAN, R. (1958): Hrvatski ovčarski pas. Osvrt na dosadašnji rad oko standardizacije te pasmine. Moj pas 10-12. , Zagreb.
ROHR, O. (1950): Naš autohtoni hrvatski ovčarski pas. Mali stočar, Zagreb. ROHR, O. (1953): Hrvatski ovčarski pas. I kongr. biologa FNRJ, Zagreb. ROHR, O. (1954): Standard hrvatskog ovčarskog psa. Moj pas, Zagreb.
ROHR, O. (1960): Prilog poznavanju hrvatskog ovčara. Veterinaria IX. 2. Sarajevo. ROMIĆ, S. (1977): Hrvatski ovčar. Moj pas, Zagreb
SCHALM, O. W., N. C. JAIN, E. J. CAROLL (2000): Veterinary Hematology, 5th ed. Lea and Febiger, Philadelphia.
SUZUKI, Y., C. STORMONT, B. G. MORRIS (1975): New antibodies in dog blood groups. Transplantant Proc. 7, 365-367.
SWISHER, S. N., K. BULL, J. BOWDLER (1973): Canine erythrocite antigens. Tissue Antigens 3, 164-165.
D. Žubčić et al.: Blood groups, haematology and clinicochemical indicators in Croatian sheepdog
SWISHER, S. N., L. E. YOUNG (1961): The blood group system of dogs. Physiol. Rev. (Baltimore) 41, 495-520.
WRIESENDORP, H. M., E. D. ALBERT, J. W. TEMPELTON (1976): Joint report of the second international workshop on canine immunogenetics. Transplantant. Proc. 8, 289-314.
Received: 14 June 2006
Accepted: 3 March 2008
SAŽETAK
U uzorcima krvi 95 pasa hrvatskih ovčara, 48 ženki i 47 mužjaka u dobi od jedne do 12 godina istraženi su neki biokemijski pokazatelji (ureja, kreatinin, ukupne bjelančevine, glukoza, ukupni bilirubin, AST, ALT, alkalna fosfataza, kreatinska kinaza, amilaza, Ca, P). Vrijednosti biokemijskih pokazatelja bile su unutar fizioloških granica. U 30 pasa iz te skupine također je određivana krvna grupa (DEA, engl. Dog Erythrocyte Antigen) 1.1. i standardni hemogram. U 27 pasa (90%) utvrđena je krvna grupa DEA1.1., što je značajno više od do sada objavljenih rezultata. Vrijednosti hematoloških pokazatelja bile su unutar fizioloških granica.
Ključne riječi: krvne grupe, hrvatski ovčar, hemogram, biokemijski pokazatelji |
|
