Dominik
Pridružen/a: 14. 01. 2009.
Postovi: 9
|
 Postano: čet sij 15, 2009 10:48 pm Naslov: Baština |
 |
|
CRNA SLAVONSKA SVINJA – POTENCIJALNI BAŠTINJENI RESURS SLAVONIJE
Prepoznavanje i njegovanje specifičnosti za određeni kraj i zemlju postaje nužnost za očuvanje vlastitog identiteta. Jedan od prepoznatljivih brendova iz Slavonije mogli bi biti proizvodi od crne slavonske svinje, ponajprije svježe meso, ali i prerađevine (šunka, kulen, slanina). Crna slavonska svinja, s obzirom na brojnost životinja, spada u skupinu ugroženih pasmina. Zbog naglog smanjivanja genetske raznovrsnosti, slabljenja otpornosti i kvalitete mesa (mišićnog tkiva) u suvremenih mesnatih pasmina, očuvanje autohtonih pasmina, kojima prijeti izumiranje, čini se vrlo nužnim.
Postanak pasmine
Nastala je planskim križanjem više pasmina (mangulica, berkshir, poland-china i cornval) krajem 19. st. i početkom 20. stoljeća na imanju
vlastelina Pfeiffera u okolici Osijeka (Orlovnjak). Stvaranje pasmine započeo je Karlo Pfeiffer 1860. godine kupnjom deset krmača lasaste mangulice u Buđanovcima (Srijem), koje je pario s nerastovima berkšir pasmine u cilju popravljanja kvalitete trupa svinja (mesnatosti). Njegov sin, Leopold Pfeiffer, od 1870. do 1910. godine uvozio je svakih deset godina iz Amerike po deset nerastića polandkina (Poland China) pasmine, od kojih je najboljeg nerasta koristio za parenje u svom stadu i to samo s deset odabranih krmača. Proizvedeno žensko potomstvo izlučivao je iz daljnjeg uzgoja, a od deset najboljih muških rasplodnjaka odabirao je nerasta osobite vrijednosti, kojeg je pario s deset odabranih krmača iz stada. Tako je nastala crna slavonska svinja, u puku poznatija kao fajferica. Godine 1873. pasmina je nagrađena na poljoprivredno-šumarskoj izložbi u Beču, a 1905. godine dobila je na istoimenoj izložbi i najvišu državnu nagradu. Crna slavonska svinja postupno se širila iz okolice Osijeka, po Slavoniji i Srijemu. Nakon Drugoga svjetskog rata bila je u nas najbrojnija pasmina u zemaljskom svinjogojstvu. Godine 1952. predstavljala je 8,00% (300 000) od ukupnog broja svinja u bivšoj Jugoslaviji. Danas spada u skupinu ugroženih pasmina jer su je, kao masno-mesnatu pasminu, potisnule mesnatije pasmine svinja. U cilju očuvanja ove pasmine, u Otoku, u Vukovarsko-srijemskoj županiji, osnovana je Udruga uzgajivača crne slavonske svinje.
Proizvodna svojstva pasmine
Crna slavonska svinja spada u masno-mesnate pasmine, pogodna je za poluintenzivno držanje u poluotvorenom i otvorenom sustavu. Zbog pigmentirane kože, izražene otpornosti i dobrog iskorištavanja voluminoznih krmiva, posebice paše, pogodna je i za ekološku proizvodnju. Krmače crne slavonske svinje oprase 7-8 prasadi u leglu, ovisno o genetskom potencijalu krmača i uvjetima držanja. U istraživanju Senčića i sur. (2002.), krmače su prosječno oprasile 7,10 prasadi, a odbile 5,71 prase.
U ekstenzivnim uvjetima držanja, prosječni dnevni prirasti crne slavonske svinje su 450 -500 g, u intenzivnim uvjetima 600 - 700 g, a utrošak hrane za kilogram prirasta je 4,5 - 5 kg. Na paši ova pasmina za godinu dana postiže tjelesnu masu od 70 do 80 kg. Klaonička kvaliteta svinja ove pasmine ovisi o načinu držanja. Pri držanju na otvorenome, svinje imaju veću mesnatost u odnosu na one držane u poluotvorenome, a posebice u zatvorenom sustavu. Pri držanju na otvorenome, i pri klanju sa 135 kg tjelesne mase, ova pasmina postigla je mesnatost svinjskih polovica od 40,41% (Senčić i sur. 2005.). Meso svinja crne slavonske pasmine obilježava dobra kvaliteta s visokim sadržajem intramuskularne masti 5,95%. Meso crne slavonske svinje ima povoljnu pH vrijednost i dobru sposobnost vezanja vode (nema kaliranja), što ga čini posebno dobrim za tehnološku preradu, posebice za izradu slavonskog kulena.
Evaluacija pasmine
Suvremene mesnate pasmine svinja i njihovi križanci (hibridi) imaju visoku mesnatost, ali i sve lošiju kvalitetu mesa koja se često očituje kao BMV (blijedo, mekano, vodnjikavo). Ovakvo meso je lošijih organoleptičkih (senzornih) i tehnoloških svojstava, što odbija potrošače. Manje proizvodne pasmine, poput crne slavonske svinje, koje daju meso dobre kvalitete, mogu imati veliku ulogu u popravljanju kvalitete svinjskog mesa. Meso crne slavonske svinje može biti prepoznatljivi slavonski (hrvatski) brend, u turističkoj ponudi i na tržištu, posebice za kupce s posebnim zahtjevima i one s većom kupovnom moći.
U cilju vrednovanja ove pasmine, Poljoprivredni fakultet u Osijeku započeo je s provedbom projekta „Marketinška priprema svježe svinjetine od crne slavonske svinje“ (voditelj: prof. dr. sc. Đuro Senčić). Ovaj projekt financira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a sufinancira Vukovarsko–srijemska županija. U provedbi ovog projekta veliku potporu daje Upravni odjel za poljoprivredu Vukovarsko–srijemske županije i njezin pročelnik Andrija Matić, dipl. ing. te Udruga stočara „Utvaj“ iz Starih Mikanovaca koju vodi gosp. Pavo Jarić. Projekt treba odgovoriti na pitanja: Pri kojoj tehnologiji tova treba proizvoditi meso od crne slavonske svinje? Koji su pokazatelji standardne kvalitete svježeg mesa od crne slavonske svinje? Rezultati istraživanja trebali bi omogućiti izradu specifikacije ovog proizvoda za oznaku izvornosti, a nakon toga podnošenje zahtjeva za registraciju oznake izvornosti. Ekonomska korist ovog projekta očitovat će se u profitabilnijoj proizvodnji svježeg mesa od crne slavonske svinje i poboljšanju njegove
standardne kvalitete. Rezultati ovog projekta trebali bi pridonijeti opstanku
autohtone crne slavonske svinje, kojoj trenutno prijeti izumiranje.
Crna slavonska svinja predstavlja naše kulturno-povijesno nasljeđe i spomeničku baštinu, potencijalni izvor gena te gospodarski, obrazovni i
turistički potencijal Republike Hrvatske. Njezino očuvanje stoga ima kulturno, etičko, turističko, zoo-tehničko i gospodarsko značenje. |
|
