Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: sri lip 05, 2013 10:41 pm Naslov: Finalizirani prijedlog standarda - bez komentara |
 |
|
05.06.2013. proslijeđen je mail/dopis Hrvatskog kinološkog savezu, u svezi novog standarda HO, u kojem stoji;
"Obzirom da smo od Vas dobili primjedbe na standard u prilogu Vam dostavljamo završne prijedloge standarda koji će biti predloženi na usvajanje Povjerenstvu za autohtone pse odnosno Izvršnom odboru HKS-a."
pa slijedi sadržaj prijedloga,kojeg donosim u cijelosti.
HRVATSKI OVČAR
FCI – STANDARD 277
Objavljen: ________________
Zemlja porijekla: Hrvatska
Datum usvajanja standarda: __________
UPOTREBA:
Hrvatski ovčar je pas kombiniranih svojstava, što znači da se može upotrebljavati za čuvanje i upravljanje stadom domaćih životinja, kao univerzalni kućni/dvorišni pas ili pak pas za pratnju. Stoljetni uzgoj hrvatskih ovčara u ravnici istočne Slavonije uz kuću, dvorište i stado, stvorili su psa naviknutog i prilagođenog na sve uvjete života. Vrlo se lako obučava.
FCI Klasifikacija:
Skupina 1. - PASTIRSKI I OVČARSKI PSI (OSIM ŠVICARSKIH PLANINSKIH PASA)
Sekcija 1. – Ovčarski psi – bez radnog ispita
KRATAK POVIJESNI PREGLED:
Pasmina se najvjerovatnije kroz više stoljeća razvila od potomaka “sojeničkog psa” (Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije, dijela Republike Hrvatske.
Postoji hipoteza prema manuskriptu biskupa Petra Bakića, zabilježena 1719. godine u Đakovu, koja se pak poziva na jedan raniji zapis biskupa Petra iz 1374. godine po kojoj je pasmina pristigla u Hrvatsku prilikom doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine.
Početak sistematskog uzgoja hrvatskih ovčara započinje prof. Stjepan Romić 1935. godine.
Na 1. državnoj izložbi pasa u Zagrebu održanoj 29.-30.10.1949. godine pasmina je zvanično prezentirana. Prvi standard za pasminu sastavlja dr. Otto Rohr 1951. godine, da bi priznanje od FCI-a uslijedilo 31.01.1969. godine.
OPĆI IZGLED:
Hrvatski ovčar je pas srednje veličine, špicolikog rustičnog izgleda, glava “lisičjeg” izraza, sa karakterističnom dlakom i obojenošću. Izgled odaje ponosnog, okretnog, čvrstog, zbijenog, ali nipošto grubog psa.
VAŽNE PROPORCIJE:
Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 110 mužjaci
Visina grebana:dužina tijela = 100:108 do 112 ženke
Duljina lubanje:duljina gubice = 55:45
Duljina glave iznosi 42 % visine grebena
Visina lakta iznosi 50 % visne grebena
PONAŠANJE / TEMPERAMENT:
Hrvatski ovčar je živahnog temperamenta, uravnotežene naravi, koji je privržen i odan vlasniku. Ne smije biti agresivan niti plah. Mora biti zainteresiran za sve što se događa oko njega. Pasmina ima urođeni smisao za rad sa domaćim životinjama.
Karakterne osobine pasmine su bistrina, hrabrost, živahnost, ustrajnost, strpljivost i promišljenost u radu.
GLAVA:
Mezocefalni tip, tupoklinastog oblika, dužine 42 % visine grebena. Lubanjski dio se prema gubici odnosi 55:45 %. Gornje uzdužne linije lubanje i gubice su paralelne. Koža mora prijanjati uz lubanju i ne smije stvarati nabore.
LUBANJSKI DIO:
Zaobljava se harmonično sa svih strana. Širina lubanje nije veća od polovice ukupne dužine glave. Karakterističan je ovalni lubanjski dio glave. Čeona brazda nije jako izražena. Očni lukovi nisu istaknuti, kao ni obrazi koji su suhi, zaobljeni i mišićavi. Sa stražnje strane lubanja završava s blago naglašenom potiljnom kosti.
Stop: Srednje naglašen, srednje dubok i srednje dug.
PREDIO LICA:
Gubica: Sužava se prema njušci, klinastog oblika. Nosni hrbat je ravan i paralelan sa linijom lubanje. Donja vilica mora biti čvrsta i skladno razvijena.
Usnice: su srednje debele, savršeno prilježu uz vilice, izvana su crno pigmentirane. Usni kut nije vidljiv.
Njuška: se ne smije izdizati niti spuštati u odnosu na liniju nosnog hrpta. Vrh njuške je zaobljen. Nosnice moraju biti dovoljno otvorene, ali ne naglašene. Cijela njuška, kao i unutrašnjost nosnica mora biti crno pigmentirana.
VILICE / ZUBALO:
Vilice su snažne, dobro razvijene, a zubi bijeli i pravilno raspoređeni u vilicama. Zubalo je škarasto, tolerira se klještast zagriz. Sjekutići su okomito usađeni u vilice. Poželjno je kompletno zubalo (42 zuba prema zubnoj formuli). Nedostatak pretkutnjaka P1 i kutnjaka M3 se ne uzima u obzir. Nedostatak ostalih zubiju je nepoželjan.
OČI:
Srednje velike, bademastog oblika, usađene pod kutem od 30-40°. Očna jabučica nije “izbačena” niti “uvučena” (oko nije buljavo, niti duboko usađeno). Boja oka se kreće od crne do tamno kestenjaste boje. Očni kapci ne smiju biti opušteni, niti uvrnuti unutra ili izvrnuti prema van.Rubovi očnih kapaka moraju biti neprekinuto obrubljeni crnom linijom. Pogled mora biti inteligentan, živahan i znatiželjan.
UŠKA:
Ima oblik jednakokračnog trokuta, čiji je vrh blago zaobljen. Uho je usađeno u liniji koja prolazi vrhom njuške i unutrašnjim očnim kutom. Dužina mu iznosi oko 42 % dužine glave. Veličina uha mora biti u proporciji s veličinom glave, izrazito je nepoželjno preveliko (dugačko) uho.
Postoje dva načina nošenja uški:
1. Stršeće uho-kada je cijelo tijelo uške stršeće;
2. Stršeće uho s povijenim vrhom–tada 3/5 tijela uške mora biti stršeće, a zadnje 2/5 moraju biti povijene na dolje.
Asimetrično nošenje uški je greška koju treba kažnjavati, kao i nedovoljno čvrste uške koje se pri kretanju više ili manje povijaju.
VRAT:
Srednje dužine, mišićav, prema glavi se sužava, harmonično je povezan s tijelom. Gornja i donja linija vrata su ravne. Dužina vrata iznosi oko 42 % visine grebena, nošen je pod kutem oko 45° u odnosu na horizontalu. Koža na vratu mora biti pribrana, bez nabora. Vrat djeluje snažnije zbog bujne dlake (“okovratnika”), a posebno je to izraženo kod mužjaka.
TIJELO:
Snažno, skladno razvijeno, ali elegantno. Pravokutnog je oblika, što znači da je dužina tijela mjerena od vrha ramene kosti do vrha sjedne kosti duža u odnosu na visnu grebena: kod mužjaka za 8-10 %, a kod ženki 8-12 %.
Greben: je blago izražen, dok je prijelaz u vrat postepen.
Leđa: su ravna, horizontalna i mišićava, a širina mjerena iza lopatica iznosi oko 32 % visine grebena. Prilikom kretanja linija leđa treba biti što mirnija.
Slabine: su kratke, mišićave i dobro povezane s leđima i sapima. Prelaze u leđnu liniju bez istaknutog prijelaza. Kod ženki slabine su nešto duže nego kod mužjaka.
Sapi: su mišićave, snažne, široke, te u blagom luku zaobljene. S horizontalom zatvaraju kut od 20-30°.
Grudi: su duboke, prostrane, ali ne preširoke ili bačvaste. Grudni koš mora dopirati do laktova. Opseg grudnog koša iznosi prosječno 120–125 % visine grebena. Rebra su dobro zasvođena. Prsa su široka.
Donja linija tijela: profil trbuha neznatno se penje u odnosu na profil prsne kosti, tako da je trbuh lagano uvučen (blago usukan).
REP
Predstavlja nastavak linije sapi. U korjenu jak i postepeno se sužava prema vrhu. Srednje visoko usađen. Po dužini treba dopirati do skočnog zgloba ili je nešto duži (obično 2-3 cm). U mirovanju rep je nošen ispod horizontalne leđne linije, obično “sabljasto” ili “lulasto”. U afektu je nošen iznad leđne linije “srpasto”, ali je dozvoljeno “prstenasto” ili “zarolano” nošenje, što znači da rep može biti uvijen (“oslonjen”) na leđa. Bogato je odlakan (“perjanica”).
Postoje primjerci s prirodnom bezrepošću ili urođeno kratkim repom.
NOGE:
PREDNJE NOGE:
Općenito: moraju biti proporcionalne s tijelom. Visina prednjih nogu od tla do lakta iznosi 50 % visine grebena. Kosti nogu su snažne, ali ne grube sa snažnom muskulaturom. Frontalno linija koja povezuje rame, prolazi laktom, te kroz os podlaktice i šape, paralelna je s osi tijela psa i okomita na tlo.
Ramena: Lopatica je srednje dužine, otprilike 34-36 % visine grebena, na vrhu zaobljena, dobro priliježe uz tijelo psa i s nadlaktičnom kosti formira kut od 90-110° koji omogućuje normalan pokret lakta. Mišići su snažno razvijeni.
Nadlaktica: je dobro povezana s tijelom. Treba biti mišićava i snažna. Kut pod kojim je nagnuta na horizontalu iznosi oko 50°. Središnja ravnina nadlaktice treba biti paralelna sa srednjom ravninom tijela.
Laktovi: su dobro priljubljeni uz tijelo.
Podlaktica: je okomita i mišićava. Lakat se nalazi u liniji koja je paralelna sa srednjom osovinom tijela. Vrh lakta se treba nalaziti na okomitoj osi spuštenoj sa stražnjeg kuta lopatice. Kosti su srednje teške i moraju odgovarati proporcijama tijela.
Šaplje : treba nastavljati okomitu liniju podlaktice, elastično, a graškasta kost treba biti izražena.
Došaplje : je kratko i elastično. Sprijeda gledano smjer treba biti na istoj vertikalnoj liniji koja ide kroz os podlaktice. Gledano iz profila došaplje je blago nagnuto prema tlu.
Prednje šape: su ovalnog oblika (žličaste), s međusobno skupljenim i zaobljenim prstima. Mekuši su elastične i čvrste, crno pigmentirane. Nokti snažni, zaobljeni i također crno pigmentirani.
STRAŽNJE NOGE:
Općenito: snažne, ali ne preteške, elastične u pokretu, srednje izraženih kuteva.
Bedro i potkoljenica: su dugački, široki, pokriveni mišićima. Stražnja strana je lagano zaobljena. Vertikalna ravnina koja prolazi kroz sredinu bedra treba biti paralelna sa vertikalnom srednjom ravninom tijela. Potkoljenica je mišićava. Kut na horizontalu iznosi 55-60°,
Skočni zglob: je snažan, čvrst i širok. Okomice koje prolaze kroz vrhove skočnih zglobova moraju biti međusobno paralelne.
Došaplje: je snažno, elastično. U odnosu na tlo treba biti pod kutom od oko 80-90°.
Stražnje šape: su nešto izduženije od prednjih šapa. Ostale karakteristike su iste kao i kod prednjih šapa.
Čaporak: Zadnje noge mogu biti bez čaporka, ali mogu imati jednostruke ili dvostruke čaporke. Sva tri slučaja su jednako vrijedna.
HOD / KRETANJE:
Iskorak je dugačak sa snažnim potiskom. Kretanje mora biti skladno, ne smije se odvijati u trzaju. Pri kretanju leđa moraju biti što mirnija, a ekstremiteti se ne smiju križati, niti njihovo podizanje smije biti prenaglašeno. Kas je najčešći način kretanja, a uz to i najmanje umara psa pri obavljanju posla sa stokom.
KOŽA:
Elastična i tanka na bilo kome dijelu tijela, posebno na predjelu uški, te na prednjim nogama. Općenito koža mora dobro prijanjati uz tijelo, te mora biti pigmentirana boje škriljevca. Rubovi očnih kapaka, njuške, unutrašnjost nosnica, rubovi usnica (s vanjske strane), mekuši, nokti, područje oko analnog otvora, te kod ženki i stidnica, moraju biti crno pigmentirane.
Unutrašnja strana usnica ne smije biti bez pigmenta (boje mesa), već ona mora biti pigmentirana kao i nepce, što tamnije to bolje.
DLAKA:
Bujna, gusta, relativno mekana, dobre kvalitete, što znači da ne smije biti vunasta ili oštra pod opipom. Sastoji se od pokrovne dlake i poddlake. Pokrovna dlaka je valovita do kovrčava (kudrava) dužine 6-14 cm, mora biti odstojeća i elastična. Uzduž gornje linije leđa dlaka ne smije formirati razdjeljak.
Poddlaka gusta, zbijena i mekana, koja sa pokrovnom dlakom formira odličan zaštitni pokrov tijela koji štiti psa.
Dugačka dlaka nalazi se na predjelu vrata (“okovratnik”), leđima, sapima, rebrenom području, sa stražnje strane prednjih nogu (”zastavice”), stražnjim nogama (“gaće“), repu (“perjanica”) ukoliko nije kratak. Najduža dlaka nalazi se na “gaćama”, te korjenu repa.
Kratka dlaka je ravna, dužina joj iznosi 1-1,7 cm, nalazimo je na gubici, čelu, uškama, predjelu oko očiju, obrazima, s prednje strane podlaktice, prednjoj strani došaplja, na kompletnom šaplju, te šapama prednjih nogu. Na stražnjim nogama dlaka je kratka na šapama i šaplju sve do skočnog zgloba. Dlaka na tjemenu je nešto duža, čija dužina iznosi oko 3,5 cm.
Kod ženki dlaka je obično nešto kraća, mekša i slabije izdašna po obimu nego kod mužjaka.
BOJA:
Dlaka je ravnomjernog tona sjajne crne boje. Pojedinačne bijele dlake ravnomjerno pomiješane u osnovnoj crnoj dlaci (skoro neprimjetno) su dozvoljene. Skup bijelih dlaka (bijeli pramen), kao niti izražena bijela protkanost po tijelu ili nogama nije dozvoljena.
Oznake bijele boje dozvoljene su na prsima, ako su manjeg obujma (max. širine 5,0 cm). Bijele oznake na bilo kojem drugom dijelu tijela nisu dozvoljene. Boja poddlake obavezno crna.
Prilikom mijenjanja dlake poddlaka postaje obično sivkasta, ili ima čak smeđu nijansu, tako da takva pojava nije greška.
VISINA:
Visina grebena kod mužjaka iznosi 45-50 cm, a kod ženki 43-48 cm. Dozvoljena je tolerancija kod mužjaka i ženki +/- 3,0 cm bez kažnjavanja.
GREŠKE:
Svako odstupanje od naprijed navedenih točaka mora se smatrati greškom, čije vrednovanje treba stajati u točnom omjeru prema odstupanju koje bi moglo utjecati na zdravlje i dobrobit psa kao i na sposobnost obavljanja radnji koje su tipične za pasminu.
DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE:
-Lubanja kraća od gubice;
-Jako kratka gubica (kada glava gubi pasminsku tipičnost);
-Nosni hrbat jako konveksan ili konkavan;
-Opuštene ili kratke usne koje ne pokrivaju očnjake kada pas ima zatvorena usta;
-Njuška koja nije pigmentirana (vise od 20 %); isključuju se dijelovi njuške koji su usljed ozljeda za vrijeme rada psa periodično ili stalno izgubili pigment;
-Predgriz ili podgriz, križno zubalo;
-Bilo koji oblik strabizma, plava boja šarenice (riblje oko);
-Nepigmentiranost očnih vjeđa (čak i najmanji znak);
-Potpuno viseća uška, ili znakovi korekcije uški;
-Dužina tijela manja od visina grebana;
Prekratke noge u odnosu na visinu psa, pas nizak na nogama izdužen u tipu psa
jazavčara
-Potpuno nepigmentirana koža;
-Dlaka kraća od 4,0 cm na predjelu grebena;
-Potpuno ravna dlaka, vunasta dlaka;
-Dugačka dlaka na onim dijelovima tijela na kojima mora biti kratka, tj. duga dlaka po cijelom tijelu koja formira “pletenice“ (kao kod pulija);
-Pojava bijelih oznaka ili pramenova na bilo kome dijelu tijela osim na prsima;
-Izražena bijela protkanost po tijelu ili nogama;
-Bijele oznake na prsima šire od 8,0 cm;
-Primjerci izvan dozvoljenih granica i tolerancija visine grebena;
-Agresivnost, ili plašljivost;
NB. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testina koji su potpuno spušteni u skrotum. |
|
