Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: pon sij 19, 2009 11:40 pm Naslov: Malo o repu u leglu |
 |
|
Iz moje arhive o repatosti, kratkorepatosti i kusavosti
| Citat: | REP
U moja 4 ovogodišnja legla, u uzgoju su bile kuje od kojih je samo jedna bila prirodno kratkorepa, a drugima je bio rep kupiran.
Prva kuja koja je oštenjena bez repa i parena s mužjakom kome je kupiran rep, oštenila je svu štenad s repom, a samo je jednoj kujici naknadno novi vlasnik kupirao rep.
Druge tri kuje imale su kupiran rep (navodno je jedna prirodno kusava ali joj je rep ipak malo skraćen, ali zbog sigurnosti, svrstao sam je u kuje kupiranog repa)i parene su s mužjacima koji su također prirodno kratak rep, ali su oštenile i pse bez repa, s kratkim repom (3-5 cm) i s potpuno dugim repom.
To ovako izgleda:
Primjer 1.
Mužjak kupiranog repa X ženka prirodno kusava = svi repati (7 štenića)
Primjer 2.
Mužjak prirodno kusav X ženka kupiranog repa = 1 kusav i 3 repata
Primjer 3.
Mužjak prirodno kusav X ženka kupiranog repa = 3 kusava i 3 repata
Primjer 4.
Mužjak priropdno kusav X ženka kupiranog repa = 3 kusava i 3 repata
Obzirom da se dugi rep i kratki rep (ili čak bezrepi) pojavljuju zavisno od linija (govorim za pse koje poznajem sa svog terena) negdje 1:1, odnosno nekad u korist kupiranih a nekad u korist prirodno kratkorepih, što dokazuje da su zastupljenost i dominantnost, odnosno recesivnost određenih osobina otprilike podjednaki u ovom slučaju.
Događa se da priropdno kratkorepa kuja i prirodno kratkorepi mužjak znaju dati kroz dva parenja, u prvom leglu sve repate a u drugom leglu skoro sve kusave ili kratkorepe. Što ide u prilog gornjoj tezi.
U daljnjoj selekciji, ostaje otvoreno pitanje, želimo li stvarati prirodno kusave pse ili ćemo stvarati pukim slučajem prirode i jedne i druge, i kako dokazati Evropi da se taj pas oštenio bez repa, kad znamo da je u Evropi kupiranje zabranjeno.
ČAPORCI
Čaporci ili peti prsti pojavljuju se rijetko u novijih linija. Mogu biti jednostavni (jedan prst) i složeni (dva prsta srasla s kosti noge).
Na slici je prikazan dvostruki čaporak koji nije srastao uz kost noge ali je ipak dvostruki. Vlasnik kuje nije na vrijeme uklonio čaporke pa je sad potrebna kirurška intervencija za njihovo otklanjanje.
Ovi se peti prsti redovito uklanjaju štenićima odmah po štenjenju tako da se već s tri-ćetiri dana ne primjeti da su čaporci uklonjeni ako nisu srasli s kosti noge.
Kod odraslog psa-kuje na izložbi čaporci umanjuju ocjenu jer zapinjanjem jedan o drugi spotiču psa u slobodnoj kretnji, pri trčanju, preskakanju i sličnim radnjama ovi prsti zbog toga bivaju oštećeni (lome se ili se čak otkidaju) usporavaju ili čak onemogućuju kretanje psa zbog ozljeđenosti, pa se stoga preporučuje obvezno odstranjivanje istih.
U moja 4 ovogodišnja legla i 17 štenića, samo je jedna kujica imala čaporke.
|
|
|
Dok
Pridružen/a: 08. 10. 2009.
Postovi: 15
|
| Postano: ned lis 18, 2009 6:39 pm Naslov: |
|
|
Mislim da je, kada se govori o repu kod hrvatskog ovčara, važno istaknuti činjenicu da je po standardu "rep srednje visoko usađen". U praksi bi to značilo da nije logično očekivati kako će pas srednje visoko usađenog repa (što je nedovoljno objašnjenje i time nedostatak standarda) nositi rep ispod leđne linije. Rep je, naime, dio kralješnice i naravno da će pratiti liniju križa uz ograničenje vezano za usađenost. Više usađeni rep biti će više nošen nad leđima, niže usađen će češće biti nošen opušteno ispod linije križa.
Kod oblika repa teorerski znamo kakav je rep poželjan; sabljast, nošen opušteno dopire do skočnog zgloba, u afektu nošen nad leđima.
U teoriji je tako.
No repovi su se svim štencima ove pasmine kupirali u prvom tjednu života sve do unatrag nekoliko godina, pa stoga selekcija po obliku repa nikad nije mogla biti rađena. Stoga je normalna posljedica da se u praksi sada pojavljuje dosta pasa visoko usađenog repa nošenog nad linijom leđa koji počesto zna biti i dvostruko uvrnut! No slažem se s ljudima koji tvrde da se zasad na izložbama takav rep ne bi trebao penalizirati.
U pogledu repa smatram da je hrvatski ovčar kao pasmina nestandardiziran! 
Zamisli što bi se desilo da se na svj. prvenstvu za njemačke ovčare pojavi inače prekrasan predstavnik pasmine koji rep nosi kao haski ili malamut!
Ma toga bi sa izložbe spirili u roku odmah, a vodič bi bio najpopljuvaniji hendler u povijesti 
Kod hrvatskih ovčarta priča je drukčija i morat će se u narednom periodu obratiti pažnje i na ovaj detalj.
Ili mijenjati standard 
Što se urođene bezreposti tiče - genetski se ne može govoriti o bezreposti već samo o urođenoj kratkoreposti.
Pod tim pojmom valja podrazumjevati svaki rep koji ima manje od 20 kralježaka. Naime kod kratkog repića koji ima par kralježaka je sve jasno, no dogodi se da pas (npr. Čane Slavonski Brod) ima dugi rep koji dopire i ispod skočnog zgloba, no ima manje od 20 repnih kralježaka.
Vizuelno izgleda kao normalno repati pas, no genetski je kratkorep i kratkorepost će prenositi na svoje potomstvo i to u razmjeru od vizuelne bezreposti do repa od 19 kralježaka. Naime i sami kralješci mogu biti različitih prosječnih dimenzija pa se teoretski desi da pas ima 17 kralježaka prosječne dužine 1 cm, čime je ukupna dužina repa oko 20 cm, dok pas koji ima 20 kralježaka može imati prosječnu duljinu kralješka 0,6 cm što bi moglo dati ukupnu duljinu repa od recimo 19 cm.
Zgodan detalj, zar ne  Kada se desi da u leglu imate makar jedno kratkorepo štene, možemo biti sigurni da makar jedan od roditelja ima manje od 20 repnih kralježaka, makar vizuelno djelovao kao pas normalne dužine repa.
U praksi je to malo nezgodno utvrđivati bez RTG snimke. |
|
Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
| Postano: ned lis 18, 2009 11:30 pm Naslov: |
|
|
Evo Tanjinog članka i onog vezanog za kusavost (copy/paste pa ne znam da li će sve ispasti ok)
| Citat: | KRATKOREPOST
UVOD
Posljednjih nekoliko godina svijest o besmislenosti obavljanja korektivnih kirurških zahvata na psima u cilju stvaranja ''boljeg'' izgleda pojedine pasmine, polako se počela uvlačiti i u glave hrvatskih uzgajivača čistokrvnih pasa. Kako je već uobičajeno za sve nove ideje, tako je i ova postala nepresušni izvor polemika među kinolozima i ljubiteljima pasa. Iznimke nema ni među vlasnicima hrvatskih ovčara - dok jedni podržavaju ideju o prestanku kupiranja repa, drugi ''repate'' hrvatske ovčare smatraju netipičnima i ružnima, a treći se prilagođavaju situaciji - kupiraju rep jedino ako izgledom ne odgovara njihovom zamišljenom idealnom repu hrvatskog ovčara. Ovakvo je stanje zapravo normalno, jer jednostavno je nerealno za očekivati da će stotine različitih ljudi imati potpuno jednako mišljenje.
Standard odgovor na pitanje repa ostavlja ljudima na volju: ''Srednje visoko nasađen, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opušten ili nošen u liniji leđa. U afektu je podignut iznad linije leđa. Postoji urođena bezrepost, ili se rep kupira tako da kod odraslog psa iznosi 4 cm.''. Kao što je vidljivo ni jednom se riječju ne daje prednost bezrepim odnosno dugorepim psima - dapače, u prve dvije rečenice opisuje se izgled i držanje dugog repa, a u zadnjoj navodi da postoji prirodna bezrepost te napominje dužina kupiranog repa.
Međutim, iz opisa repa u standardu nemoguće je saznati kolika je dozvoljena duljina prirodno kratkog repa. Da li je nedostatak tih zapisa propust u sastavljanju standarda ili oni nisu napisani s namjerom, upravo zato da se ne degradira pse s različitim duljinama repa, teško je reći. U praksi se prirodno kratki rep u štenaca hrvatskih ovčara javlja u svim varijantama od gotovo potpune bezreposti pa do repa 1/3 duljine normalnog repa, a razlike u duljini i jačini repa javljaju se i kod dugorepih primjeraka - neki imaju snažne, debele repove koji dosežu do skočnog zgloba, nekima je rep za 1-2 cm kraći, drugima doseže do ispod skočnog zgloba, treći imaju tanje repove, itd.
Bezrepost, tj. kratkorepost je zapravo vrlo česta pojava u životinjskom svijetu (miševi, mačke, psi), a i među samim psima postoje mnogobrojne pasmine kod kojih se prirodna bezrepost javlja učestalo. Za nas su možda, zbog pripadnosti istoj skupini, najzanimljivije dvije ovčarske pasmine: australski ovčar i velški korgi Pembroke. Iako je poznato da su kod nekih pasmina (engleski buldog, rat terrier, itd.) uz neke od gena zaslužnih za dobivanje kratkog repa povezane neželjene posljedice, npr. Spina Bifida (nedovoljan i nepravilan razvoj kralježaka tijekom embrionalnog razvoja, najčešće u stražnjem dijelu leđa, prilikom kojeg kanal kojim prolazi kičmena moždina ne biva dovoljno zaštićen), kod ovih ovčarskih pasmina nikad uz pojavu bezreposti nije zabilježena nikakva abnormalnost.
Upravo zbog mnogih sličnosti s hrvatskim ovčarom neka saznanja iz istraživanja provedenih na velškim Pembroke korgijima mogli bi nam pomoći da shvatimo i princip nasljeđivanja prirodne kratkoreposti u hrvatskog ovčara.
ISTRAŽIVANJE
Početkom 90-tih godina sad već prošlog stoljeća, Dr. Bruce M. Cattanach, genetičar po profesiji i uzgajivač boksera od 1949. godine, započeo je u Engleskoj eksperiment stvaranja prirodno bezrepog boksera. Nezadovoljan činjenicom da je za zadovoljavanje traženog izgleda boksera neophodno psima rezati rep, odlučio je pokušati uzgojiti tipičnog boksera s genetski usađenim kratkim repom. Prvi pokušaj nije urodio plodom - nakon parenja dva boksera rođena sa prirodno kratkim, ali iskrivljenim repom, poput ''vadičepa'' (rep kakav inače imaju buldozi) dobiveno je zdravo leglo od 7 štenaca, koji su na žalost svi bili dugorepi.
Saznavši da se prirodna bezrepost redovito javlja u nekim izložbenim linijama velških Pembroke korgija stupio je u kontakt s njihovim uzgajivačima i pokušao saznati što je više moguće o toj pojavi. Otkrio je da se prirodna bezrepost javljala među tim psima još od najranijih dana pasmine kad su služili na farmama kao upravljači stoke i čuvari. Dužina repa u tih primjeraka varirala je od gotovo potpune bezreposti pa do jedne trećine normalne duljine repa, s tim da kod pasa nisu primijećene nikakve abnormalnosti kostura ili drugi defekti. Činilo se da pasmina velški Pembroke korgi može poslužiti u ostvarivanju njegovog cilja pa je u jesen 1992., prva kuja boksera parena s prirodno bezrepim mužjakom korgija. Od sedam okoćenih štenaca 5 ih je bilo kratkorepih, s tim da se duljina repa kretala od one kao kod kupiranog repa pa do jedno trećinskog repa. Ostala 2 štenca imala su repove normalne duljine. Nijedan bezrepi štenac nije pokazivao znakove nikakve abnormalnosti, niti su im repići bili iskrivljeni poput ''vadičepa''.
U daljnjem uzgoju Dr. Cattanach je dobivene prirodno kratkorepe križance iz generacije u generaciju ponovo pario s bokserima. Zanimljivo je spomenuti da je već u drugoj generaciji (potomci s ¼ krvi korgija) uspio uzgojiti prirodno kratkorepu bijelu kuju tipičnog bokserskog izgleda, što se čini gotovo nevjerojatno s obzirom na izrazito velike razlike u građi dvaju pasmina (bokser je kvadratičan, visok pas skladnih proporcija tijela, osebujne glave s izrazito kratkom gubicom - korgi je srednje veliki pas, izrazito kratkih nogu, tipične ovčarske glave i uspravnih ušiju).
O uspjehu genetskog eksperimenta Dr. Cattanacha svjedoči i činjenica da je konzervativni Kennel Club (Britanski kinološki savez) četvrtoj generaciji njegovih prirodno kratkorepih boksera odobrio ponovni upis u rodovnu knjigu. Sve to naravno ne bi bilo moguće da Dr. Cattanach nije unaprijed obavijestio Kennel Club o svojim planovima, vodio detaljne zapise o križanjima i rezultatima te potkrijepio svoja istraživanja s analizama DNA svakog pojedinog psa koji je sudjelovao u programu. Mužjak iz četvrte generacije bezrepih boksera, Steynmere Hot Shot prodan je u Norvešku, a osim u Norveškoj kao parnjak se koristi i u Finskoj, Švedskoj i Nizozemskoj.
REZULTATI
• Olav Hedne iz Norveške prikupljao je kompletne podatke o štencima iz 100 legala velških Pembroke korgija (preživjeli i uginuli štenci, brojnost štenaca, spol, itd.) i nije otkrio nikakve defekte među prirodno kratkorepim štencima. Brojnost kratkorepih štenaca u leglima ispunila je očekivanja od 50%. Rendgenskim pretragama koje je pokrenuo Norveški kinološki savez u suradnji s veterinarima, pregledane su nasumce odabrane odrasle jedinke iz populacije prirodno kratkorepih korgija i na njima nisu otkrivene nikakve abnormalnosti kralježnice ili drugi defekti.
• Jednaka istraživanja obavljena na populaciji prirodno kratkorepih boksera uzgojenih ukrižavanjem korgija dala su iste rezultate, što znači da je gen kratkoreposti uspješno ''prenesen'' na boksere te nije izazvao nikakve neželjene posljedice.
• Na temelju analize DNA uzete od 14 prirodno bezrepih primjeraka korgija otkriveno je da su svi psi heterozigoti, što ne odgovara konceptu nasljeđivanja jer se određeni dio homozigota morao stvoriti pri začeću. Činjenica da u leglima od oba prirodno kratkorepa roditelja broj mrtvorođenih štenaca te onih uginulih po okotu nije povećan, ukazuje na to da se gubitak homozigotnih jedinki morao dogoditi prije njihova rođenja. Prenatalno uginuće homozigotnih kratkorepih štenaca znači da umiru ili rano, za vrijeme stvaranja zametka ili nešto kasnije, tijekom razvoja ploda. Molekularnim istraživanjem potvrđeno je da je homozigotna kratkorepost u korgija letalno stanje.
• Uzorak po kojem se kratkorepost pojavljuje u leglima ukazuje na to da je gen za kratkorepost dominantan, a gen za normalan dugi rep recesivan. U nastavku su prikazani očekivani rezultati u 3 legla od roditelja koji nose različite genske kombinacije:
Parenjem prirodno kratkorepog psa heterozigota (s dominantnim genom za kratkorepost (na prikazu obojan crnim) i recesivnim za normalan dugi rep) i psa s dugim repom (homozigot, oba gena za rep su recesivna) u leglu će biti 50% štenaca normalnog dugog repa (homozigoti) i 50% štenaca s kratkim repom (heterozigoti).
1.
Parenjem dva prirodno kratkorepa psa heterozigota u leglu će biti: 50% štenaca kratkog repa (heterozigoti), 25% štenaca homozigota normalnog dugog repa te 25% štenaca homozigota s kratkim repom. Budući da je homozigotnost za kratkorepost letalna, štenci s tom osobinom uginut će još za vrijeme embrionalnog razvoja pa će brojnost legla biti smanjena za oko 25%.
2.
Parenjem prirodno kratkorepog psa homozigota (teorije radi, budući da takve jedinke ne postoje) i dugorepog psa homozigota u leglu bi svi štenci bili kratkorepi heterozigoti.
3.
Važno je naglasiti da u praksi u pojedinom leglu odnos kratkorepih i dugorepih štenaca gotovo nikad u cijelosti ne odgovara broju očekivanom prema načinu nasljeđivanja neke osobine, tj. gena. Točnost načina nasljeđivanja vidljiva je tek zbrojem rezultata iz šire populacije pasa, jer ipak ovisi o čistoj slučajnosti koja će muška spolna stanica (spermij) uspjeti oploditi koju žensku spolnu stanicu (jajašce).
PODSJETNIK: Spolne stanice, za razliku od ostalih stanica u organizmu, nose samo po jedan od gena iz roditeljskog para koji određuje pojedinu osobinu. Nakon oplodnje, gen iz spermija i gen iz jajašca spajaju se u novi par i tada određuju osobine novog bića. Dakle, potomci nose po dva gena za svaku osobinu, jedan naslijeđen od oca, a drugi od majke. Ako neku oznaku ili osobinu psa određuju dva jednaka gena, govorimo o homozigotnosti. Kad su oba gena jednaka, jednaka im je i prodorna snaga i vanjski izgled životinje (fenotip) u potpunosti će im odgovarati. Ukoliko je svojstvo uvjetovano parom gena od kojih je jedan dominantan, a drugi recesivan, govorimo o heterozigotnosti. U tom slučaju do izražaja dolazi gen s jačom prodornosti (dominantni gen) i osobina koju on prenosi postaje vidljiva, a gen slabije prodornosti (recesivan gen) ostaje do daljega prikriven i osobina koju on prenosi nije vidljiva.
ZAKLJUČAK
Na osnovu dostupnih podataka o učestalosti kratkorepih štenaca u leglima hrvatskih ovčara moglo bi se reći da je za ovu osobinu i kod naših pasa također zaslužan dominantni gen koji se javlja samo u heterozigotnom obliku. Ako je ova činjenica točna, besmislenost kupiranja repa dolazi još više do izražaja. Uzgajivači odabirom isključivo prirodno kratkorepih jedinki mogu lako u svom uzgojnom programu do određene mjere ustaliti osobinu kratkoreposti u liniji svojih pasa (zbog heterozigotnosti osobine u leglima će se uvijek pojavljivati minimalno 25% dugorepih štenaca).
Međutim, činjenica da većina vlasnika hrvatskih ovčara (uz iznimku nekih uzgajivača) zapravo ne zna da li su njihovi psi prirodno kratkorepi ili im je rep naknadno kupiran može ozbiljno stajati na putu uzgajivačima. Odabir parnjaka najčešće izgleda poput igara na sreću jer nikad ne znate što ćete i u kojem broju dobiti. U takvom stanju stvari nemoguće je vršiti bilo kakav ciljani uzgoj.
Rješenje ipak postoji i uvođenju reda u pasminu može pomoći vrlo jednostavan potez. Ako se u rodovnicu svakog psa pod opisom počnu upisivati podaci o prirodnom izgledu repa kojeg je pas imao po rođenju, zapis u to što pojedini pas ''nosi'' bio bi sačuvan i lako dostupan. To bi uzgajivačima olakšalo selekciju, bilo u cilju postizanja kratkoreposti ili dugoreposti, a naknadno kupiranje repa po želji pojedinaca ne bi uvodilo zbrku u pasminu. Također, bez velikih troškova ili ulaganja, kroz nekoliko bi se godina na osnovu tih postojećih podataka u rodovnicama moglo obaviti svojevrsno istraživanje o učestalosti i tipovima kratkoreposti, te utvrditi koji psi, odnosno linije pasa prenose gen za bezrepost. Razmislite o tome!
|
|
|
