Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: uto sij 20, 2009 9:55 pm Naslov: ISTARSKI MAGARAC |
 |
|
Istarski magarac
Prošle godine u Hrvatskoj je bilo samo 55 mladih magaraca, a u Istri samo osam.
Ivan Perko, vlasnik rezervata tih domaćih životinja Valeta u dolini Raše, u kojoj je 40 magaraca, navodeći te podatke, ističe kako se zbog toga treba zauzeti za zakonsku zabranu klanja mladih magaraca. Klanje pulića, kako u Istri zovu mlade magarce, uvriježilo se na istarskom poluotoku posebno kad su vlasnici nekih ugostiteljskih objekata njihovo meso kao poseban gastronomski užitak uvrstili u svoje jelovnike.
Ugostitelji u Istarskoj županiji, poznati po bogatoj autohtonoj gastronomskoj ponudi - tartufu i istarskom pršutu - u zadnje vrijeme s pulićem na istarski dobivaju i ugledne nagrade, pa su neki od njih na meti brojnih udruga i centara za zaštitu životinja.
Oni su najavu ministra zaštite okoliša Bože Kovačevića da treba zabraniti klanje puladi zbog ugroženosti te životinjske vrste doživjeli kao potporu.
Ivan Perko, u hrvatskoj javnosti poznat po brizi za tu ugroženu vrstu, upozorava da je broj magaraca već ispod kritične razine. Odbio je državnu potporu za uzgoj magaraca jer je smatra sramotno niskom i uvredljivom. Kako je rekao, država pomaže uzgoj plodne magarice sa samo tisuću kuna na godinu, a ista takva pomoć za istarsko govedo, boškarina, viša je sedam i pol puta, a za konja gotovo dvostruko. Hrvatsko agronomsko udruženje proglasilo je istarsko područje izvanredno važnim zbog autohtonih pasmina poput istarskog goveda, istarske ovce, istarske koze i istarskog magarca ocijenivši da je riječ o neprocjenjivoj vrijednosti tih autohtonih pasmina kao genskih resursa i dijela kulturne baštine.
Perko poručuje da Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, koje još nije zabranilo klanje puladi, ide na ruku mesarima, ugostiteljima i turističkim djelatnicima u Istarskoj županiji koji reklamiraju pulića kao istarski specijalitet i dio tradicionalne istarske kuhinje u hrvatskoj turističkoj ponudi.
(izvor: Hina, 1991.) |
|
