Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: pon sij 19, 2009 11:17 pm Naslov: ZAPISNIK S OKRUGLOG STOLA O HO ODRŽANOG 09.PROSINCA 1995. |
 |
|
Gospodin Galić otvara skup i pozdravlja sve prisutne. Priopćuje da je poziv bio upućen 40-orici istaknutih hrvatskih kinologa te da ih se sastanku odazvalo 20-ak. Izražava žaljenje što se nisu svi odazvali, ističući važnost odluka koje će biti donesene na ovom skupu.
Gospodin Galić predlaže da radno predsjedništvo uz njega čine gđa Branka Kišur-Prežigalo i gđica Đurđica Stubičan. Također, predlaže da zapisničar bude g. Benet Hunjadi, što su prisutni prihvatili.
Kao osnova za izradu novog standarda hrvatskog ovčara uzimaju se do sada važeći standard hrvatskog ovčara FCI, tekst g. Tibora Lovrenčića «Prilog diskusiji o hrvatskom ovčaru i njegovom standardu» i prijedlog novog standarda hrvatskog ovčara g. Ing. Borisa Špoljarića, prerađenog od strane Kluba hrvatskih ovčara iz Zagreba.
G. Galić izvješćuje prisutne da će usporedno čitati po poglavljima navedene tekstove, te im nakon svakog poglavlja dati odgovarajuće vrijeme za diskusiju. Pritom ih moli da budu sažeti i precizni pri iznošenju svojih stavova i argumenata.
Svim prisutnima biva također podijeljen po jedan primjerak obrasca za sastavljanje novih standarda FCI.
Prelazi se na čitanje više navedenih tekstova, njihovom uspoređivanje i diskusiju.
Gđa Bakal-Krstić napominje da u dosadašnjem standardu kao i u prijedlogu g. Lovrenčića nedostaje poglavlje o povijesti pasmine, obvezatni dio sastavni dio svih novih standarda FCI.
Gđica Stubičan predlaže da se uzme u cijelosti kratak povijesni pregled iz prijedloga g. Špoljarića te da se nadopuni postojećim podacima iz pisanih dokumenata kroz povijest.
Njezin prijedlog biva prihvaćen uz sugestiju g. Andrića kako ovo poglavlje ne bi trebalo biti preopširno, već se samo ograničiti na najbitnije.
KRATKI POVJESNI PREGLED: HRVATSKI OVČAR /CANIS PASTORALIS CROATICUS/ JE AUTOHTONA HRVATSKA PASMINA PASA KOJU SU HRVATI DOVELI IZ SVOJE PRADOMOVINE U DANAŠNJE KRAJEVE I U HRVATSKOJ SE UZGAJA OD DOSELJENJA DO DANAS. O TOME POSTOJE PISANI PODACI IZ 1374. GODINE (ĐAKOVAČKI BISKUP PETAR HORVAT), IZ 1719. GODINE (ĐAKOVAČKI BISKUP PETAR BAKIĆ), IZ 1737. GODINE (ANDIJA KEČKEMET) TE DRUGI. SUSTAVNI UZGOJ HRVATSKOG OVČARA OTPOČINJE PROF.DR.ING. STJEPAN ROMIĆ 1935. GODINE NA PODRUČJU ĐAKOVA I NJEGOVE OKOLICE. PRVO JAVNO PREDSTAVLJANJE OVE PASMINE BILO JE 1949. GODINE NA IZLOŽBI U ZAGREBU. PRVI STANDARD SASTAVLJEN JE 1951. GODINE. FCI JE PRIZNAO HRVATSKOG OVČARA 31.01.1969.
Za tekst poglavlja «OPĆI IZGLED» u osnovnom se prihvaća prijedlog g. Tibora Lovrenčića. Na prijedlog većine sudionika izraz ovčarski pas u tekstu g. Lovrenčića mijenja se u stočarski pas, budući da se pridjevom OVČARSKI sužuje područje upotrebe psa. Međutim nije prihvaćen prijedlog nekolicine prisutnih da se ista promjena izvrši i u samom nazivu pasmine, jer bi to izazvalo čitav lanac problema. Također je dodan i osnovni opis dlake i boje, čega u prijedlogu g. Lovrenčića nema.
OPĆI IZGLED: HRVATSKI OVČAR JE CRN, SKLADNO GRAĐEN, SREDNJE VISOK, ŽIVAHAN, PAŽLJIV I VRLO POKRETAN STOČARSKI PAS. TIJELO OBLIKA PRAVOKUTNIKA I NOGE SREDNJE TEŠKIH KOSTIJU ODAJU USTRAJNOG I DOBROG TRKAČA. DULJINA TIJELA NE PRELAZI MJERU VISINE PSA U GREBENU UVEČANU ZA 10%. KARAKTERISTIČNA JE CRNA, SREDNJE DUGA, VALOVITA DO KOVRČAVA DLAKA PO TIJELU I KRATKA NA GLAVI I PREDNJOJ STRANI NOGU.»
Za poglavlje «GLAVA» u osnovnom se prihvaća tekst koji je predložio g. Lovrenčić. Također su svi suglasni s time da se ne naznačuje duljina glave u centimetrima zbog postojanja znatnih razlika u veličini tijela između pojedinih hrvatskih ovčara, te se prihvaća prijedlog gđe Bakal-Krstić da se duljina glave izrazi u njenom postotnom odnosu prema visini grebena., kao što je to predložio i g.Špoljarić. Unosi se i prijedlog g. Horvata glede određenja zatiljne kvrge. Nije prihvaćen prijedlog g. Beneša da se naglasi lisičji oblik glave.
GLAVA: GLAVA HRVATSKOG OVČARA NE SMIJE DJELOVATI TEŠKO, MORA BITI U SKLADNOM ODNOSU S VELIČINOM PSA, NJENA DULJINA IZNOSI 42% U ODNOSU NA VISINU GREBENA, SUHA JE, KLINASTOG OBLIKA, TJ. LUBANJSKI DIO GLAVE PRELAZI KLINASTO U GUBICU. GUBICA JE U ODNOSU NA UKUPNU DULJINU GLAVE NEŠTO KRAĆA OD POLOVICE I IZNOSI 45:55. KARAKTERISTIČAN JE OVALNI POPREČNI PRESJEK LUBANJSKOG DIJELA GLAVE. LIČNI DIO JA ZAOBLJEN I NE JAKO IZRAŽEN. OČNI LUKOVI I ČEONA BRAZDA NISU NAGLAŠENI. ZATRILJNA KVRGA NIJE IZRAŽENA.
Tekst koji je g. Lovrenčić predložio za poglavlje «GUBICA» prihvaća se gotovo u cijelosti.
GUBICA: DOBRO JE RAZVIJENA, NI ŠILJASTA, NI TUPASTA, SUHA. NOSNI HRBAT JE RAVAN I KLINASTI JE PRODUŽETAK LUBANJSKOG DIJELA GLAVE. DONJA VILICA JE ČVRSTA I ČINI SKLADNU CJELINU S LINIJOM NOSNOG HRPTA.
Što se tiče poglavlja «ZUBALO», među sudionicima skupa je nakon dulje rasprave zavladao jednodušan stav da bi za razliku od dosadašnjeg standarda, gdje se klještasto zubalo tolerira općenito, toleriranje klještastog zubala trebalo ograničiti samo na starije pse, kod kojih se ono javlja kao posljedica istrošenosti, kao što to stoji i u prijedlogu g. Lovrenčića.
ZUBALO: ZUBALO JE DOBRO RAZVIJENO, POTPUNO I ŠKARASTO. KOD STARIJIH PASA ZBOG ISTROŠENOSTI DOPUŠTA SE IZGLED KLJEŠTASTOG ZUBALA.
Za poglavlje «USNICE», «NJUŠKA» i «STOP» preuzeti su uz manje izmjene tekstovi predloženi od strane g. Lovrenčića.
USNICE: USNICE SU SUHE, PRILEGNUTE, ELASTIČNE I CRNO PIGMENTIRANE. URUB GORNJE USNICE NE SMIJE POKRIVATI NITI PRELAZITI GORNJI RUB DONJE ČELJUSTI. USNI KUTOVI SU ZATVORENI I NISU NAGLAŠENI.
NJUŠKA: NJUŠKA NE ISKAČE IZ LINIJE NOSNOG HRPTA I UVIJEK JE CRNA. NOZDRVE OTVORENE, ALI NENAGLAŠENE.
STOP: STOP JE UMJERENO IZRAŽEN.
Za poglavlje «OČI» preuzet je tekst koji je predložio g. Lovrenčić, s time što je izbačena rečenica u kojoj se napominje da oči ne smiju izgledati udubljeno ili izbočeno. Budući da se isto podrazumijeva samo po sebi kod ocjenjivanja pasa općenito, navedena rečenica smatrana je suvišnom.
OČI: BOJA OKA JE CRNA DO TAMNOSMEĐA. OČI SU SREDNJE VELIČINE, BADEMASTOG OBLIKA, ŽIVAHNOG IZRAZA. VANJSKI OČNI KUTOVI POLOŽENI SU MALO VIŠE OD UNUTARNJIH. OČNI KAPCI SU PRILJUBLJENI I UVIJEK TAMNO PIGMENTIRANI.
Prihvaća se sugestija g. Bauera da se umjesto termina UHA koristi termin UŠKE budući da se pod riječju UHO podrazumijeva i unutarnji slušni aparat. Zadatak točnog definiranja položaja uški kod hrvatskog ovčara pokazuje se prilično teškim i povod je žive rasprave među sudionicima skupa. Prijedlog g. Lovrenčića prema kojem ne bi nikako trebalo tolerirati uši koje nisu u potpunosti uspravljene, ne prihvaća se jer bi to značilo ignoriranje činjenica na terenu. Prisutni se na kraju slažu s time da se formulacija g. Špoljarića glede položaja uški hrvatskog ovčara čini najuspješnijom.
UŠKE: UŠKE SU TROKUTASTOG OBLIKA, SREDNJE VELIKE, VRLO POKRETLJIVE, NASAĐENE POSTRANCE, U POZORNOSTI USPRAVNE,. UŠKE SU NOŠENE STRŠEĆI, A DOZVOLJAVAJU SE I UŠKE S POVIJENIM VRHOM KOD KOJIH JE BAREM 80% UŠKE STRŠEĆE.
Za poglavlje «VRAT» prihvaća se predloženi tekst g. Lovrenčića. Na prijedlog g. Bauera dodaje se rečenica o postupnom prijelazu vrata ka glavi. Također se precizira kut pod kojim je vrat nošen u odnosu na horizontalu, kao što je to učinjeno i u tekstu predloženom od strane g. Špoljarića.
VRAT: VRAT JE MIŠIČAV I UMJERENO DUG, ZAOBLJEN, UZDIGNUT NOŠEN IZNAD LINIJE LEĐA POD KUTOM OD 45o. VRAT JE SUH, BEZ KOŽNIH NABORA I PODVOLJKA. PREMA GLAVI SE ZNATNO SUŽUJE I S NJOM SE SPAJA BEZ VIDLJIVIH PRIJELAZA. DJELUJE SNAŽNIJE I PUNIJE ZBOG JAČE GUSTE DLAKE, NAROČITO KOD MUŽJAKA.
U poglavlju «LEĐA» prijedlog g. Lovrenčića sadržana tvrdnja da su leđa i slabinski dio hrvatskog ovčara kratki, nailazi na neslaganje većine sudionika pa ova kvalifikacija biva izbačena iz teksta. Također biva podvrgnuta stanovitim preinakama rečenica koja govori o izraženosti grebena.
LEĐA: LEĐA SU ČVRSTA, MIŠIČAVA I RAVNA. SLABINSKI DIO JE SREDNJE DULJINE. PRIJELAZ IZ LINIJE VRATA U LINIJU LEĐA JE SKLADAN. GREBEN NIJE VIDLJIV I UKLOPLJEN JE U PRIJELAZ LEĐA-VRAT.
Prihvaća se sugestija g. Bauera da se umjesto opisnog izraza «PREDNJI DIO PRSIJU» u prijedlogu g. Lovrenčića upotrijebi naziv «PRSIŠTE» te da se tekstu g. Lovrenčića doda rečenica o postupnom prijelazu prsišta u vrat.
PRSA: PRSNI KOŠ JE SREDNJE DULJINE, DUBOK I SEŽE DO LAKTOVA, OVALNO ZAOBLJEN. PRSA SU SREDNJE ŠIROKA. PRSIŠTE NIJE JAKO IZRAŽENO. PRIJELAZ IZ PRSIŠTA U VRAT JE POSTUPAN.
Za poglavlje «TRBUH» prihvaća se prijedlog g. Lovrenčića uz stanovito kraćenje. Predmetom rasprave biva izraz «uvučen» koji je upotrijebio g. Lovrenčić. Nakon kraće diskusije da li je ovaj izraz bolje zamijeniti izrazom «pribran» ili «usukan», na kraju prevladava mišljenje da je izraz usukan ovdje najprikladniji.
TRBUH: TRBUH JE SLABO USUKAN, SLABINE SU ČVRSTE I POPUNJENE.
Prijedlog g .Lovrenčića za poglavlje «SAPI» preuzima se u cijelosti, s time što se prihvaća primjedba g. Bauera da je, kada se govori o životinjama, primjerenije upotrijebiti riječ «sapi» nego riječ «križa», koju je u svom tekstu predložio g. Lovrenčić.
SAPI: SAPI SU MIŠIČAVE I UMJERENO ŠIROKE, SREDNJE DUGE I SPUŠTAJU SE OD LINIJE LEĐA U BLAGOM PADU.
Poglavlje «REP» izaziva živu diskusiju. Unatoč tomu što je bezrepost tendencija u uzgoju hrvatskih ovčara, među sudionicima prevladava mišljenje da standard treba uključivati i pse koji imaju rep. Tim više što ne bi bilo uputno propisati kupiranje repa imajući u vidu suvremenu tendenciju zabrane kupiranja repova, koja sve više dolazi do izražaja u FCI.
REP: PRIROĐENA BEZREPOST JE VRLO PROŠIRENA. REP JE SREDNJE VISOKO NASAĐEN, GUSTO I DUGO ODLAKAN, U MIROVANJU OPUŠTEN ILI NOŠEN U LINIJI LEĐA. U AFEKTU PODIGNUT IZNAD LINIJE LEĐA.
Za poglavlje «PREDNJE NOGE» u cijelosti se prihvaća tekst koji je predložio g Lovrenčić, uz dopune u kojima se precizira razmak između prednjih nogu odnosno naglašava dobra povezanost između lopatica i trupa.
PREDNJE NOGE: PREDNJE NOGE SU SREDNJE DULJINE, KUTOVI PREDNJIH NOGU NISU IZRAZITO NAGLAŠENI. GLEDANO SPRIJEDA, NOGE SU USPOREDNE I RAVNE, RAZMAKNUTE ZA ŠIRINU VANJSKOG RUBA PRSNOG KOŠA. PODLAKTICA JE DOSTA DUGA I MIŠIČAVA. DULJINA NOGE OD PODA DO LAKTA IZNOSI OKO POLOVICE VISINE PSA U GREBENU. KOSTI PREDNJIH NOGU SU SREDNJE TEŠKE I MORAJU SKLADNO ODGOVARATI OPĆOJ POJAVI PSA. LOPATICE SU SREDNJE DULJINE, MIŠIČAVE, ČVRSTO POVEZANE S TRUPOM I NE ZAVRŠAVAJU U NAGLAŠENOM GREBENU.
Za poglavlje «ŠAPLJE» u cijelosti se prihvaća tekst g.Lovrenčića. No ne prihvaća se njegov prijedlog da se umjesto naziva «šaplje» i «došaplje» upotrijebe latinski nazivi «carpus» i «metacarpus», s obzirom na to da su nazivi «šaplje» i «došaplje» već uvriježeni u našem jeziku, te budući da latinski nazivi nisu upotrebljavani ni za druge dijelove tijela.
ŠAPLJE: ŠAPLJE JE SUHO, NENAGLAŠENO I INE ISTIČE SE OD LINIJE NOGE. DOŠAPLJE JE RAZMJERNO KRATKO, S PODLAKTICOM ČINI BLAGO IZRAŽEN KUT TE GLEDANO SA STRANE, NIJE U RAVNOM PRODUŽETKU PREDNJE LINIJE PODLAKTICE. ŠAPE SU MALE, ČVRSTE, ZATVORENE I OVALNE. PRSTI SU DOBRO SVEDENI, S ČVRSTIM JASTUČIĆIMA. NOKTI SU UVIJEK CRNI.
Za poglavlje «STRAŽNJE NOGE» uzima se kao osnova prijedlog g. Lovrenčića, no neki dijelovi njegova teksta nailaze na neslaganje prisutnih pa bivaju izvršene stanovite izmjene. Tako se na prijedlog g. Bauera odbacuje tvrdnja da su stražnje noge paralelne, te dodaje konstatacija da su stražnja došaplja paralelna i okomita u odnosu na tlo. Isto tako vlada opća suglasnost glede izmjene rečenice g. Lovrenčića o nedozvoljenosti čaporaka.
STRAŽNJE NOGE: STRAŽNJE NOGE SU SREDNJE NAGLAŠENIH KUTOVA. PODKOLJENICA JE NEŠTO DULJA OD NADKOLJENICE, TAKO DA PSU OMOGUČUJE IZDAŠAN KORAK. STAV STRAŽNJIH NOGU NEŠTO JE ŠIRI OD STAVA PREDNJIH, DOK SU DOŠAPLJA PARALELNA. DOŠAPLJE JE U ODNOSU NA TLO OKOMITO. SKOČNI ZGLOBOVI SUHI, DOBRO KIZRAŽENI. BEDRA SU SNAŽNA, PLOSNATIH MIŠIČA, SREDNJE ŠIRINE. STRAŽNJE ŠAPE SU SU ČVRSTE I ZATVORENE. PRSTI SU DOBRO SVEDENI. ŠAPE SU NEŠTO IZDUŽENIJE OD PREDNJIH. ČAPORCI SU DOZVOLJENI.
Za poglavlje «KRETANJE» definiciju g. Lovrenčića svi prisutni smatraju primjerenom, uz dodavanje pridjeva «skladan» kao nezaobilaznog pri opisivanju kretanja hrvatskog ovčara.
KRETANJE: HRVATSKI OVČAR SE KREĆE SKLADNO, BRZO, OKRETNO, ŽIVAHNO I LAGANO.
U pogledu poglavlja «DLAKA» dolazi do podulje diskusije oko toga da li je bolje upotrijebiti termin «dlaka» ili «krzno». Na kraju prevladava mišljenje da je termin dlaka primjereniji kod opisivanja pasa. Neslaganje prisutnih izaziva kvalifikacija u prijedlogu g. Lovrenčića da je dlaka hrvatskog ovčara mekana. Nakon dulje rasprave dolazi se do zaključka da je dlaku hrvatskog ovčara najbolje okarakterizirati kao čvrstu, elastičnu i oporu. Što se tiče ostalog, prihvaća se predloženi tekst g Lovrenčića, ipak uz neke izmjene i dopune u cilju što preciznijeg definiranja duljine i kakvoće dlake na pojedinim dijelovima tijela.
DLAKA: DLAKA JE CRNA, SJAJNA, ELASTIČNA I OPORA. NA LEĐIMA JE NAGLAŠENO VALOVITA PREMA NAPRIJED ILI POTPUNO KOVRČASTA. DULJINA DLAKE NA VRATU, LEĐIMA I BOKOVIMA JE 6-10 CM. PODDLAKA JE MEKANA, GUSTA I OBILNA. GUBICA, LUBANJSKI DIO GLAVE, VANJSKA STRANA UŠKI I OBRAZI UVIJEK SU KRATKO ODLAKANI. KRATKA DLAKA JE POSVUDA IZRAZITO RAVNA I OPORA. PREDNJA STRANA PREDNJIH NOGU I ŠAPE KRATKO SU ODLAKANI, A DLAKA NA STRAŽNJOJ STRANI PREDNJIH NOGU JE DULJA. STRAŽNJE NOGE SU OD SKOČNOG ZGLOBA NANIŽE KRATKO ODLAKANE, A STRAŽNJA STRANA BEDARA OBRASLA JE ZNATNO DULJOM I GUSTOM DLAKOM /»GAČE»/. NAJDULJA DLAKA JE NA «GAČAMA» I NA REPU.
U poglavlju «BOJA» izvršena je destinkcija između boje pokrovne dlake i boje poddlake. Toleriranje bijelih oznaka krajnje je ograničeno.
BOJA: POKROVNA DLAKA JE CRNE BOJE. BIJELE MALE, SIMETRIČNE OZNAKE NA PRSIŠTU SU DOZVOLJENE. PODDLAKA JE TAMNA I GUSTA. BIJELE OZNAKE NA OSTALIM DIJELOVIMA TIJELA NISU DOZVOLJENE.
Poglavlje «VISINA» izaziva žučnu diskusiju među sudionicima skupa. Jedna skupina prisutnih, na čelu s g. Horvatom zauzima se za to da raspon standardom dozvoljenih visina bude povećan (35-55 cm) budući da se uslijed poboljšane prehrane gornja granica visine kod hrvatskih ovčara znatno pomakla na više. G. Horvat pritom naglašava da pri ocjenjivanju hrvatskog ovčara ne bi trebalo pridavati preveliku važnost samoj visini, već korektnosti tipa i konstitucije. Tim više što je nemali broj danas vrhunskih primjeraka hrvatskih ovčara viši od 50 cm, pa bi svi oni, kad bismo se strogo pridržavali visine propisane starim standardom trebali biti diskvalificirani. Nasuprot njima, druga skupina prisutnih, predvođena g. Bauerom, zalaže se da se raspon dozvoljenih visina ne mijenja bez obzira na trenutno stanje u praksi uzgoja hrvatskih ovčara. Kao osnovni argument za svoj stav navode to što bi toleriranje tendencije povećanja tjelesnih dimenzija kod hrvatskog ovčara neizbježno dovelo uslijed tromosti do smanjenja njegovih radnih sposobnosti. Na kraju je nađeno kompromisno rješenje, prema kojemu se određuje samo idealna visina za mužjake i ženke (45 cm), te time daje široka mogućnost tolerancije.
VISINA: IDEALNA VISINA MJERENA U GREBENU KOD MUŽJAKA I KOD ŽENKI IZNOSI 45 CM.
Za poglavlje «PONAŠANJE I KARAKTER» te «UPOTREBA» se na prijedlog gđe Bakal-Krstić u potpunosti preuzimaju rečenice sadržane u prijedlogu standarda g Špoljarića.
PONAŠANJE I KARAKTER: HRVATSKI OVČAR MORA IMATI ŽIVAHAN TEMPERAMENT, DOK KARAKTER OVIH PASA MORA BITI POSTOJAN. OSOBINE SU MU BISTRINA, HRABROST, ŽIVAHNOST, USTRAJNOST, STRPLJIVOST I PROMIŠLJENOST U RADU.
UPOTREBA: KARAKTERNE OSOBINE HRVATSKOG OVČARA UVJETUJU DA JE TO PAS KOMBINIRANIH SVOJSTAVA, TJ. UPOTREBLJAVA SE ZA RAD SA STOKOM (OKUPLJANJE) TE KAO PAS ČUVAR ILI PAS ZA DRUŠTVO.
Za poglavlje «GREŠKE» preuzimaju se točke koje je predložio g. Lovrenčić. Ispušta se jedino točka 10. koja govori o prekoračenju standardom propisane visine, budući da u novom prijedlogu standarda gornja i donja granica dozvoljenih visina nisu precizno definirane, već je utvrđena samo idealna visina, od koje se dopušta manje ili veće odstupanje.
DISKVALIFIKACIJESKE GREŠKE
MANJAK 2 PREMOLARA I VIŠE ILI MANJAK SJEKUTIĆA
PREDGRIZ ILI PODGRIZ
SVJETLE OČI
MANJAK CRNOG PIGMENTA NA NJUŠCI
VISEĆE UŠKE
VUNASTA, SVILENASTA, RAVNA DUGA DLAKA
DUGA DLAKA NA MJESTIMA NA KOJIMA JE PROPISANA KRATKA
BIJELE OZNAKE NA BILO KOJEM DIJELU TIJELA OSIM NA PRSIŠTU
PLAŠLJIVOST ILI AGRESIVNOST
GREŠKE KOJE UMANJUJU OCJENU
SVAKO ODSTUPANJE OD STANDARDA OSIM
NAVEDENIH DISKVALIFIKACIJSKIH GREŠAKA
U Zagrebu, 09.prosinca 1995.
Zapisničar: Ovjerovitelji zapisnika:
Benet Hunjadi Dražen Matičić
Dubravko Lalić |
|
