Buco
Site Admin
Pridružen/a: 24. 05. 2008.
Postovi: 254
|
 Postano: uto sij 20, 2009 12:46 am Naslov: POVIJEST STANDARDIZACIJE POSAVSKOG GONIČA |
 |
|
Prvo sistematsko istrazivanje i proucavanje gonica na Balkanu izvrsio je Austrijski brakolog Franc B. Laska koji je bio austrijski oficir, a zivio je krajem proslog i pocetkom ovog stoljeca u Sarajevu. Laska je bio pasionirani lovac i ljubitelj lovackih pasa. Proputovao je Bosnu i Hercegovinu i upoznao se sa psima u njoj. Ta svoja istrazivanja i proucavanja objavio je u knjizi „Die Waidwerk in Bosnien und der Hercegovina“ koja je objavljena 1905.g. u Grazu. Za vrijeme proucavanja izmjerio je 443 kratkodlaka, 307 dugodlakih i 286 ostrodlakih gonica. Sve gonice opisao pod nazivom „bosanski gonic“, a dijelio ih je samo po duzini dlake na kratkodlake, dugodlake i ostrodlake. Proucavanjem gonica u Bosni i Hercegovini on je proucio i hrvatske pasmine gonica.
Na inicijativu dr.Ivana Lovrencica osnovan je u Ljubljani 2. 05. 1924.g. Klub lubitelja brakov (K.L.B.) koji je vec 23. 05. 1924.g. organizirao predavanje na kojem je dr. I. Lovrencic iznio podatke o povijesti, te pasminske znakove za tadasnje pasmine gonica koje su bile poznate u Kraljevini Jugoslaviji. Tom su prilikom definirani pasminski znakovi za jugoslavenske pasmine gonica i to: istarskog kratkodlakog gonica, istarskog ostrodlakog gonica, posavskog gonica, keltskog gonica (danasnji barak), alpskog gonica (danasnji planinski gonic) i balkanskog gonica.
Osim toga 6. 07. 1924.g. odrzan je i pregled gonica gdje su bila prikazana i ocjenjena dva istarska ostrodlaka gonica, dva istarska kratkodlala gonica, dva keltska gonica i jedan posavski gonic. Na tom pregledu dr. I. Lovrencic je ukazao na vrline i mane privedenih pasa i tu su navodno „definitivno“ uobliceni pasminski znakovi za tadasnje pasmine gonica u Kraljevini Jugoslaviji, posebno glede boja i oznaka. Ujesen iste godine Klub ljubitelja braka organizirao je u Grosuplju svoju prvu utakmicu gonica gdje je sudjelovalo sest gonica, a utakmicu je vodio dr. I. Lovrencic.
Na godisnjoj skupstini FCI-a 2. 06. 1939.g. u Stokholmu najavljeni su standardi jugoslavenskih gonica za usvajanje. Mjesec dana kasnije 8. 07. 1939.g. u Ljubljani je odbor Jugoslavenskog kluba ljubitelja brakov na svojoj sjednici usvojio pasminske znakove (standarde) gonica te Pravilnik za tjelesno ocjenjivanje i rad gonica. Pravilnik za rad gonica stupio je na snagu 1. 10. 1939.g. Pasminski znakovi i pravilnik za tjelesno ocjenjivanje i rad gonica objavljeni su u casopisu „Lovec“ broj 9 1939.g. u Ljubljani pod naslovom „Braki Jugoslavije“. U toj brosuri tiskani su pasminski znakovi za istarskog kratkodlakog i ostrodlakog gonica, posavskog gonica, keltskog gonica (danasnj barak) i alpskog gonica (danasnji planinski gonic), a uz to su dati i kratki pasminski znakovi (u biti prijedlozi) za balkanskog, dalmatinskog i makedonskog gonica.
Buduci da je II svetski rat omeo kinoloski rad, tek su na godisnjoj skupstini FCI-a na Bledu 14. 09. 1948.g. prihvaceni standardi za gonice tada nove Jugoslavije i to za istarskog kratkodlakog gonica, istarskog ostrodlakog gonica, posavskog gonica, dalmatinskog gonica (danasnji dalmatinski pas), balkanskog gonica i keltskog gonica (danasnji barak).
Iste godine dr. Janko Lokar objavljuje knjigu „Lovski psi“ u Ljubljani u kojoj su objavljeni standardi koji su predlozeni na Bledu.
Kinoloski rad nakon 2. svijetskog rata obnovljen je u Republici Hrvatskoj osnivanjem Kinoloskog udruzenja Hrvatske (KUH) koje je osnovano 30. 01. 1949.g. u Zagrebu, a iste godine odrzane su smotre u Hrvatskom primorju i u Dalmaciji.
Dana 29. 11. 1949.g. odrzan je u Cerknici Zbor sudaca za gonice za cijelu tadasnju Jugoslaviju gdje je izmedu ostalog odluceno da se posavcu ostavi naziv koji je usvojen na Bledu „posavski gonic“.
KSJ seli 1953.g. iz Ljubljane u Beograd, a slijedece 1954.g. na prijedlog mr. R. Orbana osniva Plenum KSJ „Saveznu komisiju za autohtone pse“ koja ima sve kompetencije za gonice tadasnje Jugoslevije. Navedena komisija na svom sastanku 13. 08. 1955.g. u Beogradu donosi izmedu ostalog i dluku da se moraju donijeti standardi za posavskog ostrodlakog gonica, posavskog dugodlakog gonica. Zadatak za izradu standarda povjeren je Kinoloskom udruzenju Hrvatske.
U meduvremenu je na godisnjoj skupstini FCI-a u Luksemburgu 08. 04. 1955.g. doslo do medjunarodne verifikacije standarda gonica bivse Jugoslavije, tj. tek tada FCI zvanicno priznaje standarde gonica koji su podneseni za registraciju 1948.g. na Bledu. Tada su priznate pasmine Istarski kratkodlaki gonic (standard verificiran pod brojem 151), istarski ostrodlaki gonic (br. 152), kraski gonic (danasnji posavski gonic - br. 154), dalmatinski lovacki pas (danasnji dalmatinski pas - br. 153), balkanski gonic (br. 150) i ilirski gonic (danasnji bosanski ostrodlaki gonic - barak - br. 155).
Na sastanku Strucnog savjeta KSJ u Beogradu 6.07.1957.g. usvojen je izmijenjen i dopunjen standard za posavskog gonica kojeg je dostavilo KUH (znaci da je vec tada na nivou tadasnjeg KSJ Kinolosko udruzenje Hrvatske imalo domicilnost nad posavcem) KSJ kojeg nakon sto ga verificira Plenum KSJ-a treba prevesti i poslati FCI-u.
KUH organizira 8. 09. 1958.g. Republicki zbor sudaca za gonice u Delnicama gdje su jasno definirane dvije stvati, kao prvo da se hrvatske pasmine gonica na neki nacin „zanemaruju“ u uzgoju iako lovci u Gorskom kotaru i cijeloj Hrvatskoj (gdje se lovi sa gonicima) isticu da strane pasmine ni priblizno ne odgovaraju u lovu kao domace hrvatske pasmine gonica. Drugo, pokrenuta je ponovno inicijativa za svekoliku borbu za ocuvanja autohtonih gonica u Hrvatskoj.
Mr. Ratimir Orban, najpoznatiji hrvatski brakolog pise u casopisu Moj pas broj 8-9 iz 1958.g. radnju pod naslovom „Pasmine i sojevi autohtonih gonica Jugoslevije“, sto je nakon Laske najpotpunija studija o gonicima u tadasnjoj Jugoslaviji, gdje su po prvi puta temeljito sistemstizirani svi gonici tadasnje Jugoslavije, a medu njima je obradjen i posavski gonc.
U Banja Luci je 19. 10. 1959.g. odrzan Savezni zbor sudaca za gonice (drugi nakon Cerknice 1949.g.), gdje se raspravljalo i o posavskom gonicu. O pogledu tumacenja boje zauzeo se stav da pas moze biti i jednolicno psenicnozute ili crvenozute boje u svim nijansama do svijetloridje boje, sa ili bez bijelih oznaka. Bijele oznake mogu zauzimati najvise 1/3 cijelog tijela psa. U odnosu na visinu Zbor je naveo da je standardom utvrdena visina od 48-58 cm, s time da je pozeljna visina od 45-55 cm.
Na 7. Sjednici Strucnog savjeta KSJ koja je odrzana 1. 04 .1960.g. u Beogradu raspravljalo se o zakljuccima Zbora sudaca iz Banja Luke.
Za posavskog gonica zakljuceno je da se potvrduju zakljucci sa Zbora sudaca za gonice s dopunom da posavski gonic mora imati do 1/3 bjelina, a jednobojnost se ne dozvoljava. Kod visine se odstupa za max. 2 cm. Ponovljen je zakljucak da nije dozvoljena upotreba naziva „kraski gonic“ vec iskljucivo posavski gonic.
FCI je standard za posavskog gonica posljednji puta objavio 15. 01. 1973.g. pod brojem 154 B.
Na prvom znanstvenom simpoziju „Biologija i patologija lovne divljaci i pasa“ koji je odrzan u Zagrebu 13. i 14. 04. 1978.g. iznio je profesor dr. Stjepan Romic, jedan od najpriznatijh veterinara u Hrvatskoj, rezultate svojih dugogodisnjih istrazivanja kod posavskog gonica u radnji „Povijesni razvoj i proizvodna svojstva posavskog gonica“. Tu su po prvi puta objavljeni povijesni opisi posavskog gonica pronadeni u Djakovu, osim toga su objavljeni rezultati o brojima stenadi u leglima, te podaci o mlijecnosti zenki posavskog gonica.
Na simpoziju u Gospicu „Udio Like u znanosti i privredi“ u srpnju 1979.g. mr. R. Orban objavljuje rad pod naslovom „Autohtoni gonici iz Like i njihova veza sa autohtonim evropskim gonicima“. Tu su obradene sve pasmine gonica bivse Jugoslavije (jer se u Lici susrecu), a medu tim pasminama obraden je i posavski gonic.
Prof. dr. S. Romic godinu dana kasnije 1979.g. na Simpoziju veterinara Jugoslavije u Beogradu iznosi jos temeljtije dokaze o porijeklu posavskog gonica iz Hrvatske, kao i upotpunu godinu dana ranije objavljenih pdataka glede eksterijernih proprcija, tezine odraslih psa i stenadi, te mlijecnosti zenki. Autor je upozorio da medu posavcima ima pasa koji u lovu „rade“ kao pticari (markiraju), te da se u daljnoj selekciji posavskog gonica treba uzgoj usmjeriti u jednom smjeru kao psa gonica, u drugom smjeru kao pticara.
Kinolosko drustvo Zupanja organiziralo je 17 .06. 1989.g. Okrugli stol o uzgoju hrvatskih ovcara dalmatinskog psa i posavskog gonica. To je bio jedini kinoloski simpozij koji je u tadasnjoj Jugoslaviji bio organiziran i posvecen nekoj pasmini tadasnjih autohtonih gonica. Problematikom posavskog gonica bavila su se dva rada i to od autora Boris Spoljaric dipl. ing., dr. Milivoje Urosevic i dr. Ljiljana Petrovska „Posavski gonic“ i dr. Milivoje Urosevic, dr. Dusan Latinovic, Boris Spoljaric dipl. ing. i Mijo Fury dipl. vet. „Fenotipska varijabilnost i povezanost vaznijih osobina tjelesne razvijenosti posavskog gonica“. U prvom radu obradjena je problematika povijesnog razvoja pasmine te usporedba sa slicnim pasminama pasa u Evropi, dok kod drugog rada dobiveni rezultati u potpunosti odgovaraju dimenzijama koje propisuje standard za posavskog gonica.
Na 6. simpoziju „Male zivotinje, urbana sredina i ekologija“ koji je odrzan u Sarajevu krajem svibnja 1990.g. objavili su Boris Spoljaric dipl. ing., dr. Milivoje Urosevic, dr. Ljiljana Petrovska i Marin Miletic dva rada o posavskom gonicu pod naslovima „Posavski gonic - povijest pasmine“ i „Posavski gonic - povijest standardizacije“.
U casopisu Moj pas, sluzbenom glasilu Hrvatskog kinoloskog saveza u broju 10-11-12 iz 1992.g. objavljen je clanak dipl. ing. Borisa Spoljarica pod naslovom „Hrvatski gonici“ gdje je obradjen i posavski gonic. |
|
